Izlazak 10

A Gospod reče Mojsiju: Idi k Faraonu, jer sam ja učinio da otvrdne srce njegovo i srce sluga njegovijeh, da učinim ove znake svoje među njima,

I da pripovijedaš sinovima svojim i unucima svojim šta učinih u Misiru i kakve znake svoje pokazah na njima, da biste znali da sam ja Gospod.

I otide Mojsije i Aron k Faraonu, i rekoše mu: Ovako veli Gospod Bog Jevrejski: Dokle ćeš se protiviti da se ne poniziš preda mnom? Pusti narod moj da mi posluži.

Jer ako nećeš pustiti naroda mojega, evo sjutra ću nanijeti skakavce na zemlju tvoju;

I pokriće svu zemlju da se neće vidjeti zemlje, i poješće ostatak što se sačuvao, koji vam je ostao iza grada, i poješće sva drveta što vam rastu u polju.

I napuniće ih se kuće tvoje i kuće svijeh sluga tvojih i kuće svijeh Misiraca, što nijesu vidjeli oci tvoji, ni oci otaca tvojih, otkako su postali na zemlji do danas. I okrenuv se, otide od Faraona.

A sluge rekoše Faraonu: Dokle će nas taj mučiti? Pusti ih neka posluže Gospodu Bogu svojemu. Zar još ne vidiš gdje propade Misir?

I dozvaše opet Mojsija i Arona pred Faraona, i reče im: Idite, poslužite Gospodu Bogu svojemu. A koji su što će ići?

A Mojsije reče: S djecom svojom i sa starcima svojim ići ćemo, sa sinovima svojim i sa kćerima svojim, sa stokom svojom sitnom i krupnom ići ćemo, jer imamo praznik Gospodnji.

A on im reče: Tako bio Gospod s vama, kako ću vas ja pustiti s djecom vašom! Vidite da zlo mislite.

Neće biti tako; nego vi ljudi idite i poslužite Gospodu, jer to ištete. I otjera ih od sebe Faraon.

Tada reče Gospod Mojsiju: Pruži ruku svoju na zemlju Misirsku, da dođu skakavci na zemlju Misirsku i pojedu sve bilje po zemlji, što god osta iza grada.

I pruži Mojsije štap svoj na zemlju Misirsku, i Gospod navede ustoku na zemlju, te duva cijeli dan i cijelu noć; a kad svanu, donese ustoka skakavce.

I dođoše skakavci na svu zemlju Misirsku, i popadaše po svijem krajevima Misirskim silni veoma, kakvih prije nigda nije bilo, niti će kad biti onakvih.

I pokriše svu zemlju da se zemlja ne viđaše, i pojedoše svu travu na zemlji i sav rod na drvetima, što osta iza grada, i ne osta ništa zeleno od drveta i od bilja poljskoga u svoj zemlji Misirskoj.

Tada Faraon brže dozva Mojsija i Arona, i reče: Zgriješih Gospodu Bogu vašemu i vama.

Ali mi još sada samo oprosti grijeh moj, i molite se Gospodu Bogu svojemu da ukloni od mene samo ovu smrt.

I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu.

I okrenu Gospod vjetar od zapada vrlo jak, koji uze skakavce i baci ih u Crveno more, i ne osta nijedan skakavac u cijeloj zemlji Misirskoj.

Ali Gospod učini te otvrdnu srce Faraonu, i ne pusti sinova Izrailjevijeh.

I reče Gospod Mojsiju: Pruži ruku svoju k nebu, i biće tama po zemlji Misirskoj takva da će je pipati.

I Mojsije pruži ruku svoju k nebu, i posta gusta tama po svoj zemlji Misirskoj za tri dana.

Ne viđahu jedan drugoga, i niko se ne mače s mjesta gdje bješe za tri dana; ali se kod svijeh sinova Izrailjevijeh vidjelo po stanovima njihovijem.

Tada Faraon dozva Mojsija, i reče: Idite, poslužite Gospodu; samo stoka vaša sitna i krupna neka ostane, a djeca vaša neka idu s vama.

A Mojsije reče: Treba da nam daš i što ćemo prinijeti i sažeći na žrtvu Gospodu Bogu svojemu;

Zato i stoka naša nek ide s nama, da ne ostane ni papka, jer između nje treba da uzmemo čim ćemo poslužiti Gospodu Bogu svojemu, a ne znamo kojim ćemo poslužiti Gospodu dokle ne dođemo onamo.

Ali Gospod učini te otvrdnu srce Faraonu, i ne htje ih pustiti.

I reče mu Faraon: Idi od mene, i čuvaj se da mi više ne dođeš na oči, jer ako mi dođeš na oči, poginućeš.

A Mojsije reče: Pravo si kazao; neću ti više doći na oči.