Izlazak 8

I reče Gospod Mojsiju: Idi k Faraonu i reci mu: Ovako veli Gospod: Pusti narod moj da mi posluži.

Ako li nećeš pustiti, evo ću moriti svu zemlju žabama.

I rijeka će se napuniti žaba, i one će izaći i skakati tebi po kući i po klijeti gdje spavaš i po postelji tvojoj i po kućama sluga tvojih i naroda tvojega i po pećima tvojim i po naćvama tvojim;

I na tebe i na narod tvoj i na sve sluge tvoje skakaće žabe.

I reče Gospod Mojsiju: Kaži Aronu: Pruži ruku svoju sa štapom svojim na rijeke i na potoke i na jezera, i učini nek izađu žabe na zemlju Misirsku.

I pruži Aron ruku svoju na vode Misirske, i izađoše žabe i pokriše zemlju Misirsku.

Ali i vračari Misirski učiniše tako svojim vračanjem, učiniše te izađoše žabe na zemlju Misirsku.

A Faraon dozva Mojsija i Arona i reče: Molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od naroda mojega, pak ću pustiti narod da prinesu žrtvu Gospodu.

A Mojsije reče Faraonu: Čast da ti je nada mnom! Dokle da mu se molim za te i za sluge tvoje i za narod tvoj da odbije žabe od tebe i iz kuća tvojih, i samo u rijeci da ostanu?

A on reče: Do sjutra. A Mojsije reče: Biće kako si kazao, da poznaš da niko nije kao Gospod Bog naš.

Otići će žabe od tebe i iz kuća tvojih i od sluga tvojih i od naroda tvojega; samo će u rijeci ostati.

I otide Mojsije i Aron od Faraona; i zavapi Mojsije ka Gospodu za žabe koje bješe pustio na Faraona.

A Gospod učini po riječi Mojsijevoj; i pocrkaše žabe, i oprostiše ih se kuće i sela i polja.

I na gomile ih grtahu, da je smrdjela zemlja.

A kad Faraon vidje gdje odahnu, otvrdnu mu srce i ne posluša ih, kao što bješe kazao Gospod.

A Gospod reče Mojsiju: Kaži Aronu: Pruži štap svoj i udari po prahu na zemlji, nek se pretvori u vaši po svoj zemlji Misirskoj.

I učiniše tako: Aron pruži ruku svoju sa štapom svojim, i udari po prahu na zemlji, i postaše vaši po ljudima i po stoci, sav prah na zemlji pretvori se u vaši po cijeloj zemlji Misirskoj.

A gledaše i vračari Misirski vračanjem svojim da učine da postanu vaši, ali ne mogoše. I bijahu vaši po ljudima i po stoci.

I rekoše vračari Faraonu: Ovo je prst Božji. Ali opet otvrdnu srce Faraonu, te ih ne posluša kao što bješe kazao Gospod.

A Gospod reče Mojsiju: Ustani rano i izađi pred Faraona, evo, on će izaći k vodi, pa mu reci: Ovako veli Gospod: Pusti narod moj da mi posluži.

Ako li ne pustiš naroda mojega, evo, pustiću na tebe i na sluge tvoje i na narod tvoj i na kuće tvoje svakojake bubine, i napuniće se bubina kuće Misirske i zemlja na kojoj su.

Ali ću u taj dan odvojiti zemlju Gesemsku, gdje živi moj narod, i ondje neće biti bubina, da poznaš da sam ja Gospod na zemlji.

I postaviću razliku između naroda svojega i naroda tvojega. Sjutra će biti znak taj.

I učini Gospod tako, i dođoše silne bubine u kuću Faraonovu i u kuće sluga njegovijeh i u svu zemlju Misirsku, da se sve u zemlji pokvari od bubina.

I Faraon dozva Mojsija i Arona, i reče im: Idite, prinesite žrtvu Bogu svojemu ovdje u zemlji.

A Mojsije reče: Ne valja tako; jer bismo prinijeli na žrtvu Gospodu Bogu svojemu što je nečisto Misircima; a kad bismo prinijeli na žrtvu što je nečisto Misircima na oči njihove, ne bi li nas pobili kamenjem?

Tri dana hoda treba da idemo u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu, kao što nam je kazao.

A Faraon reče: Pustiću vas da prinesete žrtvu Gospodu Bogu svojemu u pustinji; ali da ne idete dalje; pa se molite za me.

A Mojsije reče: Evo, ja idem od tebe, i moliću se Gospodu da otidu bubine od Faraona i od sluga njegovijeh i od naroda njegova sjutra; ali nemoj opet da prevariš, i da ne pustiš naroda da prinese žrtvu Gospodu.

I otide Mojsije od Faraona i pomoli se Gospodu.

I učini Gospod po riječi Mojsijevoj, te otidoše bubine od Faraona i od sluga njegovijeh i od naroda njegova; ne osta ni jedna.

Ali opet otvrdnu srce Faraonovo, i ne pusti naroda.