Stari zavet · Zakonske knjige
Izlazak 3
Priziv Mojsija. Kupina koja gori a ne sagorijeva na Horivu.
1
A Mojsije pasijaše stado Jotoru, tastu svojemu, svešteniku Madijamskomu, i odvede stado preko pustinje, i dođe na goru Božiju Horiv.
2
I javi mu se anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagorijeva.
3
I Mojsije reče: Idem da vidim tu utvaru veliku, zašto ne sagorijeva kupina.
4
A Gospod, kad ga vidje gdje ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine i reče: Mojsije! Mojsije! A on odgovori: Evo me.
5
A Bog reče: Ne idi ovamo. Izuj obuću svoju s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveta zemlja.
6
Još reče: Ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije zakloni lice svoje, jer ga strah bijaše gledati u Boga.
7
I reče Gospod: Dobro vidjeh nevolju naroda svojega u Misiru, i čuh viku njegovu od zla koje mu čine nastojnici, jer poznah muku njegovu.
8
I siđoh da ga izbavim iz ruku Misirskih, i da ga izvedem iz one zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gdje mlijeko i med teče, na mjesto gdje su Hananeji i Heteji i Amoreji i Ferezeji i Jeveji i Jevuseji.
9
I sada, evo, vika sinova Izrailjevijeh dođe preda me, i vidjeh muku kojom ih muče Misirci.
10
Sada hajde da te pošljem k Faraonu, da izvedeš narod moj, sinove Izrailjeve, iz Misira.
11
A Mojsije reče Bogu: Ko sam ja da idem k Faraonu i da izvedem sinove Izrailjeve iz Misira?
12
A Bog mu reče: Ja ću biti s tobom, i ovo neka ti bude znak da sam te ja poslao: Kad izvedeš narod iz Misira, služićete Bogu na ovoj gori.
13
A Mojsije reče Bogu: Evo, kad otidem k sinovima Izrailjevijem, pa im rečem: Bog otaca vaših posla me k vama, ako mi reku: Kako mu je ime? Šta ću im kazati?
14
A Gospod reče Mojsiju: Ja sam onaj što jest. I reče: Tako ćeš kazati sinovima Izrailjevijem: Koji jest, on me posla k vama.
15
I opet reče Bog Mojsiju: Ovako kaži sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog otaca vaših, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev posla me k vama; to je ime moje dovijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno.
16
Idi, i skupi starješine Izrailjske, pa im reci: Gospod Bog otaca vaših javi mi se, Bog Avramov, Isakov i Jakovljev, govoreći: Doista obidoh vas, i vidjeh kako vam je u Misiru.
17
Pa rekoh: Izvešću vas iz nevolje Misirske u zemlju Hananejsku i Hetejsku i Amorejsku i Ferezejsku i Jevejsku i Jevusejsku, u zemlju gdje teče mlijeko i med.
18
I oni će poslušati glas tvoj; pa ćeš ti i starješine Izrailjske otići k caru Misirskom, i reći ćete mu: Gospod Bog Jevrejski srete nas, pa ti se molimo da izidemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu.
19
A ja znam da vam neće dopustiti car Misirski da izidete bez ruke krjepke.
20
Ali ću pružiti ruku svoju i udariću Misir svijem čudesima svojim, koja ću učiniti u njemu. I poslije će vas pustiti.
21
I učiniću da narod nađe ljubav u Misiraca, pa kad pođete, nećete poći prazni;
22
Nego će svaka žena zaiskati u susjede svoje i u domaćice svoje nakita srebrnoga i nakita zlatnoga i haljina; i metnućete na sinove svoje i na kćeri svoje, i oplijenićete Misir.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.