Stari zavet · Zakonske knjige
Izlazak 32
Zlatno tele. Mojsije revnuje za Boga i moli se za narod.
1
A narod vidjevši gdje Mojsije za dugo ne silazi s gore, skupi se narod pred Arona, i rekoše mu: Hajde, načini nam bogove koji će ići pred nama, jer tome Mojsiju koji nas izvede iz zemlje Misirske ne znamo šta bi.
2
A Aron im reče: Poskidajte zlatne oboce što su u ušima žena vaših, sinova vaših i kćeri vaših, i donesite mi.
3
I poskida sav narod zlatne oboce što im bijahu u ušima, i donesoše Aronu.
4
A on uzev iz ruku njihovijeh, sali u kalup, i načini tele saliveno. I rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje Misirske.
5
A kad to vidje Aron, načini oltar pred njim; i povika Aron, i reče: Sjutra je praznik Gospodnji.
6
I sjutradan ustavši rano, prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i posjeda narod, te jedoše i piše, a poslije ustaše da se igraju.
7
A Gospod reče Mojsiju: Idi, siđi, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje Misirske.
8
Brzo zađoše s puta, koji sam im zapovjedio; načiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje Misirske.
9
Još reče Gospod Mojsiju: Pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrda vrata.
10
I sada pusti me da se raspali gnjev moj na njih i da ih istrijebim; ali od tebe ću učiniti narod velik.
11
A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svojemu i reče: Zašto se, Gospode, raspaljuje gnjev tvoj na narod tvoj, koji si izveo iz zemlje Misirske silom velikom i rukom krjepkom?
12
Zašto da govore Misirci i da reku: Na zlo ih izvede, da ih pobije po planinama i da ih istrijebi sa zemlje? Povrati se od gnjeva svojega, i požali narod svoj oda zla.
13
Opomeni se Avrama, Isaka i Izrailja, sluga svojih, kojima si se sobom zakleo i obrekao im: Umnožiću sjeme vaše kao zvjezde na nebu, i zemlju ovu, za koju govorih, svu ću dati sjemenu vašemu da je njihova dovijeka.
14
I ražali se Gospodu učiniti zlo narodu svojemu, koje reče.
15
Tada se vrati Mojsije, i siđe s gore sa dvije ploče svjedočanstva u rukama svojim; i ploče bjehu pisane s obje strane, otud i odovud pisane.
16
I bjehu ploče djelo Božije, i pismo bješe pismo Božije, urezano na pločama.
17
A Isus čuvši viku u narodu, kad vikahu, reče Mojsiju: Vika ubojna u okolu.
18
A on reče: Nije to vika kako viču koji su jači, niti je vika kako viču koji su slabiji, nego čujem viku onijeh koji pjevaju.
19
I kad dođe blizu okola, ugleda tele i igre, te se razgnjevi Mojsije, i baci iz ruku svojih ploče, i razbi ih pod gorom.
20
Pa uze tele koje bijahu načinili i spali ga ognjem, i satre ga u prah, i prosu ga po vodi, i zapoji sinove Izrailjeve.
21
I reče Mojsije Aronu: Šta ti je učinio ovaj narod, te ga uvali u toliki grijeh?
22
A Aron mu reče: Nemoj se gnjeviti, gospodaru; ti znaš ovaj narod da je brz na zlo.
23
Jer rekoše mi: Načini nam bogove koji će ići pred nama, jer tome Mojsiju koji nas izvede iz zemlje Misirske ne znamo šta bi.
24
A ja im rekoh: Ko ima zlata, neka ga skida sa sebe. I dadoše mi, i ja ga bacih u vatru, i izađe to tele.
25
A Mojsije videći narod go, jer ga ogoli Aron na sramotu pred protivnicima njegovijem,
26
Stade Mojsije na vrata od okola i reče: K meni ko je Gospodnji. I skupiše se pred njega svi sinovi Levijevi.
27
I reče im: Ovako kaže Gospod Bog Izrailjev: Pripašite svaki svoj mač uz bedro svoje, pa prođite tamo i amo po okolu od vrata do vrata, i pobijte svaki brata svojega i prijatelja svojega i bližnjega svojega.
28
I učiniše sinovi Levijevi po zapovijesti Mojsijevoj, i pogibe naroda u onaj dan do tri tisuće ljudi.
29
Jer Mojsije reče: Posvetite danas ruke svoje Gospodu, svak na sinu svom i na bratu svom, da bi vam dao danas blagoslov.
30
A sjutradan reče Mojsije narodu: Vi ljuto sagriješiste; zato sada idem gore ka Gospodu, eda bih ga umolio da vam oprosti grijeh.
31
I vrati se Mojsije ka Gospodu, i reče: Molim ti se; narod ovaj ljuto sagriješi načinivši sebi bogove od zlata.
32
Ali oprosti im grijeh: Ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao.
33
A Gospod reče Mojsiju: Ko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje.
34
A sada idi, vodi taj narod kuda sam ti kazao. Evo, moj će anđeo ići pred tobom, a kad ih pohodim, pohodiću na njima grijeh njihov.
35
I Gospod bi narod zato što načiniše tele, koje sali Aron.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.