Izlazak 4

A Mojsije odgovori i reče: Ali neće mi vjerovati ni poslušati glasa mojega; jer će reći: Nije ti se Gospod javio.

A Gospod mu reče: Šta ti je to u ruci? A on odgovori: Štap.

A Bog mu reče: Baci ga na zemlju. I baci ga na zemlju, a on posta zmija. I Mojsije pobježe od nje.

A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju, pa je uhvati za rep. I pruži ruku svoju, i uhvati je, i opet posta štap u ruci njegovoj.

To učini, reče Gospod, da vjeruju da ti se javio Gospod Bog otaca njihovijeh, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.

I opet mu reče Gospod: Turi sada ruku svoju u njedra svoja. I on turi ruku svoju u njedra svoja; a kad je izvadi iz njedara, a to ruka mu gubava, bijela kao snijeg.

A Bog mu reče: Turi opet ruku svoju u njedra svoja. I opet turi ruku svoju u njedra svoja; a kad je izvadi iz njedara, a to opet postala kao i ostalo tijelo njegovo.

Tako, reče Bog, ako ti ne uzvjeruju i ne poslušaju glasa tvojega za prvi znak, poslušaće za drugi znak.

Ako li ne uzvjeruju ni za ta dva znaka i ne poslušaju glasa tvojega, a ti zahvati vode iz rijeke, i prolij na zemlju, i pretvoriće se voda koju zahvatiš iz rijeke, i provrći će se u krv na zemlji.

A Mojsije reče Gospodu: Molim ti se, Gospode, nijesam rječit čovjek, niti sam prije bio niti sam otkako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporijeh usta i spora jezika.

A Gospod mu reče: Ko je dao usta čovjeku? Ili, ko može stvoriti nijema ili gluha ili okata ili slijepa? Zar ne ja, Gospod?

Idi, dakle, ja ću biti s ustima tvojim i učiću te šta ćeš govoriti.

A Mojsije reče: Molim te, Gospode, pošlji onoga koga treba da pošlješ.

I razgnjevi se Gospod na Mojsija, i reče mu: Nije li ti brat Aron Levit? Znam da je on rječit; i, evo, on će te sresti, i kad te vidi, obradovaće se u srcu svojem.

Njemu ćeš kazati i metnućeš ove riječi u usta njegova, i ja ću biti s tvojim ustima i s njegovijem ustima, i učiću vas šta ćete činiti.

I on će umjesto tebe govoriti narodu, i on će biti tebi umjesto usta, a ti ćeš biti njemu umjesto Boga.

A taj štap uzmi u ruku svoju, njim ćeš činiti čudesa.

I otide Mojsije i vrati se k Jotoru tastu svojemu, i reče mu: Pusti me da idem, da se vratim k braći svojoj u Misiru, da vidim jesu li još u životu. I reče Jotor Mojsiju: Idi s mirom.

I reče Gospod Mojsiju u zemlji Madijamskoj: Idi, vrati se u Misir, jer su pomrli svi koji su tražili dušu tvoju.

I uze Mojsije ženu svoju i sinove svoje, i posadi ih na magarca, i pođe natrag u zemlju Misirsku. I uze Mojsije štap Božji u ruku svoju.

I reče Gospod Mojsiju: Kad otideš i vratiš se u Misir, gledaj da učiniš pred Faraonom sva čudesa koja ti metnuh u ruku: A ja ću učiniti da mu otvrdne srce i ne pusti naroda.

A ti ćeš reći Faraonu: Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj.

I kazah ti: Pusti sina mojega da mi posluži. A ti ga ne htje pustiti; evo, ja ću ubiti sina tvojega, prvenca tvojega.

I kad bijaše na putu u gostionici, dođe k njemu Gospod i šćaše da ga ubije.

A Sefora uze oštar nož, i obreza sina svojega, i okrajak baci k nogama njegovijem govoreći: Ti si mi krvav zaručnik.

Tada ga ostavi Gospod; a ona usled obrezanja reče: Krvav zaručnik.

A Gospod reče Aronu: Izidi u pustinju u susret Mojsiju. I otide i srete ga na gori Božijoj, i poljubi ga.

I Mojsije kaza Aronu sve riječi Gospodnje za koje ga posla, i sve znake koje mu zapovjedi.

I otidoše Mojsije i Aron, i skupiše sve starješine sinova Izrailjevijeh.

I Aron kaza sve riječi koje bješe rekao Gospod Mojsiju, a Mojsije učini znake pred narodom.

I narod vjerova; i razumješe da je Gospod pohodio sinove Izrailjeve i vidio nevolju njihovu; i savivši se pokloniše se.