Jezekilj 20

A sedme godine, petoga mjeseca, dana desetoga, dođoše neki od starješina Izrailjevijeh da upitaju Gospoda, i sjedoše preda mnom.

I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:

Sine čovječji, kaži starješinama Izrailjevijem i reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Dođoste li da me pitate? Tako ja živ bio, nećete me pitati, govori Gospod Gospod.

Hoćeš li da im sudiš, hoćeš li da im sudiš, sine čovječji? Pokaži im gadove otaca njihovijeh.

I reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Kojega dana izabrah Izrailja i podigoh ruku svoju sjemenu doma Jakovljeva, i pokazah im se u zemlji Misirskoj, i podigoh im ruku svoju govoreći: Ja sam Gospod Bog vaš;

Onoga dana podigoh im ruku svoju da ću ih odvesti iz zemlje Misirske u zemlju koju sam pronašao za njih, gdje teče mlijeko i med, koja je dika svijem zemljama.

I rekoh im: Odbacite svaki gadove ispred svojih očiju, i nemojte se skvrniti o gadne bogove Misirske. Ja sam Gospod Bog vaš.

Ali se odvrgoše od mene, i ne htješe me poslušati; nijedan ih ne odbaci gadova ispred očiju svojih, i gadnijeh bogova Misirskih ne ostaviše; zato rekoh da ću izliti jarost svoju na njih da izvršim gnjev svoj na njima usred zemlje Misirske.

Ali imena svojega radi, da se ne oskvrni pred onijem narodima među kojima bijahu, pred kojima im se pokazah, učinih da ih izvedem iz zemlje Misirske.

I izvedoh ih iz zemlje Misirske, i dovedoh ih u pustinju.

I dadoh im uredbe svoje, i objavih im zakone svoje, koje ko vrši živ će biti kroz njih.

I subote svoje dadoh im da su znak između mene i njih da bi znali da sam ja Gospod koji ih posvećujem.

Ali se odvrže od mene dom Izrailjev u pustinji; ne hodiše po mojim uredbama, i zakone moje odbaciše, koje ko vrši živi kroz njih, i subote moje grdno oskvrniše; zato rekoh da ću izliti gnjev svoj na njih u pustinji da ih istrijebim.

Ali učinih imena svojega radi da se ne oskvrni pred narodima pred kojima ih izvedoh.

I ja im još podigoh ruku svoju u pustinji da ih neću odvesti u zemlju koju im dadoh, gdje teče mlijeko i med, koja je dika svijem zemljama;

Jer odbaciše moje zakone i po uredbama mojim ne hodiše, i subote moje oskvrniše, jer srce njihovo iđaše za gadnijem bogovima njihovijem.

Ali ih požali oko moje, te ih ne istrijebih, i ne zatrh ih u pustinji.

Nego rekoh sinovima njihovijem u pustinji: Ne idite po uredbama otaca svojih i ne držite njihovijeh zakona, i ne skvrnite se gadnijem bogovima njihovijem.

Ja sam Gospod Bog vaš, po mojim uredbama hodite, i moje zakone držite i izvršujte;

I subote moje svetkujte da su znak između mene i vas, da znate da sam ja Gospod Bog vaš.

Ali se odvrgoše od mene i sinovi, ne hodiše po mojim uredbama, i zakona mojih ne držaše da ih izvršuju, koje ko vrši živi kroz njih; subote moje oskvrniše; zato rekoh da ću izliti jarost svoju na njih i navršiti gnjev svoj na njima u pustinji.

Ali povratih ruku svoju i učinih imena svojega radi da se ne oskvrni pred narodima pred kojima ih izvedoh.

I ja im još podigoh ruku svoju u pustinji da ću ih rasijati po narodima i razasuti po zemljama.

Jer zakona mojih ne izvršivaše i uredbe moje odbaciše i subote moje oskvrniše, i oči im gledahu za gadnijem bogovima otaca njihovijeh.

Zato im i ja dadoh uredbe ne dobre i zakone kroz koje neće živjeti.

I oskvrnih ih darovima njihovijem što propuštahu kroz oganj sve što otvori matericu, da ih potrem, da poznadu da sam ja Gospod.

Zato govori domu Izrailjevu, sine čovječji, i kaži im: Ovako veli Gospod Gospod: Još me i ovijem ružiše oci vaši čineći mi bezakonje:

Kad ih odvedoh u zemlju, za koju podigoh ruku svoju da ću im je dati, gdje god vidješe visok hum i drvo granato, ondje prinosiše svoje žrtve i stavljaše svoje dare, kojima dražahu, i metaše mirise svoje ugodne, i ondje ljevaše naljeve svoje.

I rekoh im: Šta je visina na koju idete? I opet se zove visina do danas.

Zato reci domu Izrailjevu: Ovako veli Gospod Gospod: Ne skvrnite li se na putu otaca svojih? I za gadovima njihovijem ne kurvate li se?

I prinoseći dare svoje, provodeći sinove svoje kroz oganj, ne skvrnite li se o sve gadne bogove svoje do danas, i mene li ćete pitati, dome Izrailjev? Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, nećete me pitati.

A šta mislite, neće biti nikako, što govorite: Bićemo kao narodi, kao plemena po zemljama, služeći drvetu i kamenu.

Tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, rukom krjepkom i mišicom podignutom i izlivenijem gnjevom carovaću nad vama.

I izvešću vas iz naroda, i sabraću vas iz zemalja po kojima ste rasijani, rukom krjepkom i mišicom podignutom i izlivenijem gnjevom.

I odvešću vas u pustinju tijeh naroda, i ondje ću se suditi s vama licem k licu.

Kako sam se sudio s ocima vašim u pustinji zemlje Misirske, tako ću se suditi s vama, govori Gospod Gospod.

I propustiću vas ispod štapa i dovesti vas u sveze zavjetne.

I odlučiću između vas odmetnike i koji odustaju mene; izvešću ih iz zemlje gdje su došljaci, ali neće ući u zemlju Izrailjevu, i poznaćete da sam ja Gospod.

Vi, dakle, dome Izrailjev, ovako veli Gospod Gospod: Idite, služite svaki gadnijem bogovima svojim i unapredak kad nećete da me slušate; ali imena mojega svetoga ne skvrnite više darovima svojim i gadnijem bogovima svojim.

Jer na mojoj gori svetoj, na visokoj gori Izrailjevoj, govori Gospod Gospod, ondje će mi služiti sav dom Izrailjev, koliko ih god bude u zemlji, ondje će mi biti mili i ondje ću iskati prinose vaše i prvine od darova vaših sa svijem svetijem stvarima vašim.

Mili ćete mi biti s ugodnijem mirisom kad vas izvedem iz naroda i saberem vas iz zemalja u koje ste rasijani; i biću posvećen u vama pred narodima.

I poznaćete da sam ja Gospod kad vas dovedem u zemlju Izrailjevu, u zemlju za koju podigoh ruku svoju da ću je dati ocima vašim.

I ondje ćete se opomenuti putova svojih i svijeh djela svojih, kojima se oskvrniste, i sami ćete sebi biti mrski za sva zla svoja koja činiste.

I poznaćete da sam ja Gospod kad vam učinim radi imena svojega; ne po vašim zlijem putovima niti po opakim djelima vašim, dome Izrailjev, govori Gospod Gospod.