Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Jezekilj 3
Bog daje proroku da pojede jednu knjigu. Jezekilj uklonjen, postavljen za stražara domu Izrailjevu, i ponovo vidi slavu Božiju.
1
I reče mi: Sine čovječji, pojedi što je pred tobom, pojedi ovu knjigu, pa idi, govori domu Izrailjevu.
2
I otvorih usta, i založi me onom knjigom.
3
I reče mi: Sine čovječji, nahrani trbuh svoj, i crijeva svoja napuni ovom knjigom koju ti dajem. I pojedoh je, i bješe mi u ustima slatka kao med.
4
Zatijem reče mi: Sine čovječji, idi k domu Izrailjevu, i govori im moje riječi.
5
Jer se ne šalješ k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, nego k domu Izrailjevu;
6
Ne k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora, kojima riječi ne bi razumio; k njima da te pošljem, poslušali bi te.
7
Ali dom Izrailjev neće te poslušati, jer neće mene da poslušaju; jer je sav dom Izrailjev tvrda obraza i uporna srca.
8
Evo, dadoh tebi obraz tvrd prema njihovu obrazu, i čelo tvrdo prema njihovu čelu.
9
Kao kamen dijamanat, tvrđe od stijene dadoh ti čelo; ne boj ih se, niti se plaši od njih, zato što su dom odmetnički.
10
Potom reče mi: Sine čovječji, sve riječi moje što ću ti govoriti primaj u srce svoje i slušaj ušima svojim.
11
Idi k roblju, k sinovima naroda svojega, i govori im i reci im: Tako veli Gospod Gospod; poslušali ili ne poslušali.
12
Tada podiže me duh, i čuh za sobom glas gdje se silno razliježe: Blagoslovena slava Gospodnja s mjesta njegova;
13
I lupu krila onijeh životinja, koja udarahu jedno o drugo, i prasku točkova prema njima, glas koji se silno razlijegaše.
14
I duh me podiže i odnese, i iđah žalostan od srdnje u duhu svom; ali ruka Gospodnja silna bješe nada mnom.
15
I dođoh k roblju u Tel Aviv, koje stanovaše na rijeci Hevaru, i sjedoh gdje oni sjeđahu, i sjedjeh ondje među njima sedam dana čudeći se.
16
A poslije sedam dana dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
17
Sine čovječji, postavih te stražarem domu Izrailjevu, da slušaš riječi iz mojih usta i opominješ ih od mene.
18
Kad rečem bezbožniku: Poginućeš, a ti ga ne opomeneš i ne progovoriš mu da bi odvratio bezbožnika od bezbožnoga puta njegova, da bi ga sačuvao u životu, onaj će bezbožnik poginuti sa svojega bezakonja; ali ću krv njegovu iskati iz tvojih ruku.
19
A kad ti opomeneš bezbožnika, a on se i ne vrati od bezbožnosti svoje i sa zloga puta svojega, on će poginuti s bezakonja svojega, a ti ćeš sačuvati dušu svoju.
20
Ako li se pravednik odvrati od pravde svoje, i stane činiti bezakonje, i ja mu podmetnem na što će se spotaći, te pogine, a ti ga ne opomenu, on će poginuti sa svoga grijeha, i neće se pomenuti pravedna djela njegova što je činio, ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke.
21
Ako li ti opomeneš pravednika da ne griješi pravednik, i on prestane griješiti, on će živjeti, jer primi opomenu, i ti ćeš sačuvati dušu svoju.
22
I dođe ondje nada me ruka Gospodnja, i reče mi: Ustani, izidi u polje, i ondje ću govoriti s tobom.
23
I ustavši otidoh u polje, a gle, slava Gospodnja stajaše ondje kao slava koju vidjeh na rijeci Hevaru, i padoh na lice svoje.
24
I uđe u me duh, i postavi me na noge; i progovori sa mnom i reče mi: Idi, zatvori se u kuću svoju.
25
Jer, sine čovječji, evo, metnuće na te uzice, i svezaće te njima, i nećeš izlaziti među njih.
26
I ja ću učiniti da ti se jezik prilijepi za grlo, te ćeš onijemjeti, i nećeš ih karati, jer su dom odmetnički.
27
Ali kad ti progovorim, otvoriću ti usta, i kazaćeš im: Ovako veli Gospod Gospod; ko će slušati, neka sluša, a ko neće slušati, neka ne sluša; jer su dom odmetnički.
Glave · Jezekilj
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.