Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Jezekilj 8
Prorok, odnijet u Jerusalim, gleda gadnu službu idolima u hramu.
1
A šeste godine, šestoga mjeseca, dana petoga, kad sjeđah u svojoj kući i starješine Judine sjeđahu preda mnom, pade ondje na me ruka Gospoda Gospoda.
2
I vidjeh, a to oblik na oči kao oganj, od bedara mu dolje bješe oganj, a od bedara gore bješe kao svjetlost, kao jaka svjetlost.
3
I pruži kao ruku, i uhvati me za kosu na glavi, i podiže me duh među nebo i zemlju, i odnese me u Jerusalim u utvari Božijoj na vrata unutrašnja koja gledaju na sjever, gdje stajaše idol od revnosti, koji draži na revnost.
4
I gle, ondje bješe slava Boga Izrailjeva na oči kao ona što je vidjeh u polju.
5
I reče mi: Sine čovječji, podigni oči svoje k sjeveru. I podigoh oči svoje k sjeveru, i gle, sa sjevera na vratima oltarskim bijaše onaj idol od revnosti na ulasku.
6
Potom mi reče: Sine čovječji, vidiš li što ti rade? Velike gadove koje tu čini dom Izrailjev da otidem daleko od svetinje svoje? Ali ćeš još vidjeti većih gadova.
7
I odvede me na vrata od trijema, i pogledah, a to jedna rupa u zidu.
8
A on mi reče: Sine čovječji, prokopaj ovaj zid. I prokopah zid, a to jedna vrata.
9
Tada mi reče: Uđi i vidi opake gadove koje čine tu.
10
I ušav vidjeh, i gle, svakojake životinje što gamižu i svakojaki gadni skotovi, i svi gadni bogovi doma Izrailjeva bijahu napisani po zidu svuda unaokolo.
11
I pred njima stajaše sedamdeset ljudi između starješina doma Izrailjeva s Jazanijom, sinom Safanovijem, koji stajaše među njima, svaki s kadionicom svojom u ruci, i podizaše se gust oblak od kada.
12
Tada mi reče: Vidiš li, sine čovječji, šta čine starješine doma Izrailjeva u mraku svak u svojoj pisanoj klijeti? Jer govore: Ne vidi nas Gospod, ostavio je Gospod ovu zemlju.
13
Potom mi reče: Još ćeš vidjeti većih gadova koje oni čine.
14
I odvede me na vrata doma Gospodnjega koja su sa sjevera; i gle, žene sjeđahu i plakahu za Tamuzom.
15
I reče mi: Jesi li vidio, sine čovječji? Još ćeš vidjeti većih gadova od tijeh.
16
I odvede me u trijem unutrašnji doma Gospodnjega; i gle, na ulasku u crkvu Gospodnju između trijema i oltara bješe oko dvadeset i pet ljudi okrenutijeh leđima k crkvi Gospodnjoj licem k istoku, i klanjahu se suncu prema istoku.
17
Tada mi reče: Jesi li vidio, sine čovječji? Malo li je domu Judinu što čine te gadove koje čine ovdje? Nego još napuniše zemlju nasilja i okrenuše se da me draže; i eto, drže granu pred nosom svojim.
18
Zato ću i ja učiniti u gnjevu, neće žaliti oko moje, niti ću se smilovati, i kad stanu vikati iza glasa u moje uši, neću ih uslišiti.
Glave · Jezekilj
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.