Jezekilj 37

Ruka Gospodnja dođe nada me, i Gospod me izvede u duhu, i postavi me usred polja, koje bijaše puno kosti.

I provede me pokraj njih unaokolo, i gle, bijaše ih vrlo mnogo u polju, i gle, bijahu vrlo suhe.

I reče mi: Sine čovječji, hoće li oživjeti ove kosti? A ja rekoh: Gospode Gospode, ti znaš.

Tada mi reče: Prorokuj za te kosti, i kaži im: Suhe kosti, čujte riječ Gospodnju.

Ovako govori Gospod Gospod ovijem kostima: Gle, ja ću metnuti u vas duh, i oživjećete.

I metnuću na vas žile, i obložiću vas mesom, i navući ću na vas kožu, i metnuću u vas duh, i oživjećete, i poznaćete da sam ja Gospod.

Tada stadoh prorokovati, kako mi se zapovjedi; a kad prorokovah nasta glas, i gle potres, i kosti se pribirahu svaka ka svojoj kosti.

I pogledah, i gle, po njima izidoše žile i meso, i ozgo se koža navuče; ali duha ne bješe u njima.

Tada mi reče: Prorokuj duhu, prorokuj, sine čovječji, i reci duhu: Ovako veli Gospod Gospod: Od četiri vjetra dođi, duše, i duni na ove pobijene da ožive.

I prorokovah, kako mi se zapovjedi, i uđe u njih duh, i oživješe, i stadoše na noge, bješe vojska vrlo velika.

Tada mi reče: Sine čovječji, ove su kosti sav dom Izrailjev; gle, govore: Posahnuše kosti naše i prođe nadanje naše, propadosmo.

Zato prorokuj, i kaži im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću otvoriti grobove vaše, i izvešću vas iz grobova vaših, narode moj, i dovešću vas u zemlju Izrailjevu.

I poznaćete da sam ja Gospod kad otvorim grobove vaše, i izvedem vas iz grobova vaših, narode moj.

I metnuću duh svoj u vas da oživite, i naseliću vas u vašoj zemlji, i poznaćete da ja govorim i činim, govori Gospod.

Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:

Ti, sine čovječji, uzmi jedno drvo i napiši na njemu: Judi i sinovima Izrailjevijem, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh.

I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedno u tvojoj ruci.

I kad ti reku sinovi tvoga naroda govoreći: Hoćeš li nam kazati šta ti je to?

Reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću uzeti drvo Josifovo, što je u Jefremovoj ruci, i plemena Izrailjevijeh, drugova njegovijeh, i sastaviću ga s drvetom Judinijem, i načiniću od njih jedno drvo, i biće jedno u mojoj ruci.

I drveta na kojima napišeš, neka ti budu u ruci pred njima.

I reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću uzeti sinove Izrailjeve iz naroda u koje otidoše, i sabraću ih odsvuda, i dovešću ih u zemlju njihovu.

I načiniću od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izrailjevijem, jedan će car biti svjema njima, niti će više biti dva naroda, niti će više biti razdijeljeni u dva carstva.

I neće se više skvrniti gadnijem bogovima svojim ni gnusobama svojim, niti kakvijem prijestupima svojim, i izbaviću ih iz svijeh stanova njihovijeh u kojima griješiše, i očistiću ih, i oni će mi biti narod i ja ću im biti Bog.

I sluga moj David biće im car, i svi će imati jednoga pastira, i hodiće po mojim zakonima, i uredbe će moje držati i izvršivati.

I sjedjeće u zemlji koju dadoh slugi svojemu Jakovu, u kojoj sjedješe oci vaši; u njoj će sjedjeti oni i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh dovijeka, i David, sluga moj, biće im knez dovijeka.

I učiniću s njima zavjet mirni, biće vječan zavjet s njima, i utvrdiću ih i umnožiću ih, i namjestiću svetinju svoju usred njih navijek.

I šator će moj biti kod njih, i ja ću im biti Bog i oni će mi biti narod.

I narod će poznati da sam ja Gospod koji posvećujem Izrailja, kad svetinja moja bude usred njih dovijeka.