Jezekilj 29

Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći:

Sine čovječji, okreni lice svoje prema Faraonu, caru Misirskom, i prorokuj protiv njega i protiv svega Misira.

Govori i reci: Ovako veli Gospod Gospod: Evo me na te, Faraone, care Misirski, zmaju veliki što ležiš usred rijeka svojih, koji reče: Moja je rijeka; ja sam je načinio sebi.

Zato ću ti metnuti u čeljusti udicu, i učiniću da se ribe u rijekama tvojim nahvataju na krljušti tvoje; i izvući ću te iz rijeka tvojih i sve ribe iz rijeka tvojih nahvatane na krljušti tvoje.

I ostaviću u pustinji tebe i sve ribe iz tvojih rijeka, i pašćeš na zemlju i nećeš se pokupiti ni sabrati, zvijerima zemaljskim i pticama nebeskim daću te da te jedu.

I svi će stanovnici Misirski poznati da sam ja Gospod; jer su štap od trske domu Izrailjevu.

Kad te uhvatiše u ruku, ti se slomi i rasiječe im sve rame; a kad se nasloniše na te, ti se prebi i probode im sva bedra.

Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću pustiti na te mač, i istrijebiću iz tebe ljude i stoku.

I zemlja će se Misirska opustošiti i biti pusta, i poznaće se da sam ja Gospod, jer reče: Moja je rijeka, i ja sam je načinio.

Zato, evo me na tebe i na rijeke tvoje, i obratiću zemlju Misirsku u pustoš i samu pustinju, od kule Sinske do međe Etiopske.

Neće prelaziti preko nje nogom svojom čovjek, niti će živinče nogom svojom prelaziti preko nje, i neće se živjeti u njoj četrdeset godina.

I učiniću od zemlje Misirske pustoš među zemljama opustošenim, i gradovi će njezini među pustijem gradovima biti pustoš četrdeset godina, i rasijaću Misirce među narode i razasuću ih po zemljama.

Jer ovako veli Gospod Gospod: Poslije četrdeset godina skupiću Misirce iz naroda u koje budu rasijani.

I povratiću roblje Misirsko, i dovešću ih opet u zemlju Patros, na postojbinu njihovu, i ondje će biti malo carstvo.

Malo će biti mimo ostala carstva, niti će se više uzdignuti nad narode, jer ću ih smanjiti da ne vladaju narodima.

I neće više biti domu Izrailjevu uzdanica da napominje bezakonje kad bi gledali za njima; i poznaće da sam ja Gospod Gospod.

A dvadeset sedme godine, prvoga mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći:

Sine čovječji, Navuhodonosor, car Vavilonski, zadade vojsci svojoj tešku službu protiv Tira; svaka glava oćelavi i svako se rame odrije, a plate ne bi ni njemu ni vojsci njegovoj od Tira za službu kojom služiše protiv njega.

Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja dajem Navuhodonosoru, caru Vavilonskom, zemlju Misirsku, i on će odvesti narod i odnijeti plijen i pograbiti grabež, i to će biti plata njegovoj vojsci.

Za trud kojim se trudio oko toga dadoh mu zemlju Misirsku, jer se za me trudiše, govori Gospod Gospod.

U onaj ću dan učiniti da naraste rog domu Izrailjevu, i tebi ću otvoriti usta među njima, i znaće da sam ja Gospod.