Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Jezekilj 33
O dužnosti duhovnih stražara. Božija dobrota i pravičnost. Glas o razorenju Jerusalima. O lažnoj bezbjednosti preostalih.
1
Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
2
Sine čovječji, govori sinovima naroda svojega, i kaži im: Kad pustim na koju zemlju mač, ako narod one zemlje uzme koga između sebe i postave ga sebi za stražara,
3
I on vidjevši mač gdje ide na zemlju, zatrubi u trubu i opomene narod,
4
Ako se ko čuvši trubu ne uzme na um, i mač došavši pogubi ga, krv će njegova biti na njegovoj glavi.
5
Jer ču glas trubni i ne uze se na um, krv će njegova biti na njemu; da se uze na um, sačuvao bi dušu svoju.
6
Ako li stražar, vidjevši mač gdje ide, ne zatrubi u trubu i narod ne bude opomenut, a mač došav pogubi koga između njih, taj će poginuti za svoje bezakonje, ali ću krv njegovu iskati iz ruke stražareve.
7
I tebe, sine čovječji, tebe postavih stražarem domu Izrailjevu; slušaj, dakle, riječ iz mojih usta i opominji ih od mene.
8
Kad rečem bezbožniku: Bezbožniče, poginućeš; a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se prođe puta svojega, taj će bezbožnik poginuti za svoje bezakonje; ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke.
9
Ako li ti opomeneš bezbožnika da se vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa svoga puta, on će poginuti za svoje bezakonje, a ti ćeš sačuvati dušu svoju.
10
Zato ti, sine čovječji, reci domu Izrailjevu; vi govorite ovako i kažete: Prijestupi naši i grijesi naši na nama su, i s njih propadamo; kako bismo živjeli?
11
Reci im: Tako bio ja živ, govori Gospod Gospod, nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i bude živ; vratite se, vratite se sa zlijeh putova svojih, jer zašto da mrete, dome Izrailjev?
12
Zato ti, sine čovječji, reci sinovima naroda svojega: Pravednoga neće izbaviti pravda njegova kad zgriješi, i bezbožnik neće propasti sa bezbožnosti svoje kad se vrati od bezbožnosti svoje, kao što pravednik ne može s nje živjeti kad zgriješi.
13
Kad rečem pravedniku da će doista živjeti, a on se pouzda u pravdu svoju pa učini nepravdu, od sve pravde njegove ništa se neće spomenuti, nego će poginuti s nepravde svoje koju učini.
14
A kad rečem bezbožniku: Doista ćeš poginuti, a on se obrati od grijeha svojega i stane činiti sud i pravdu,
15
I vrati bezbožnik zalog, i vrati što je oteo, i stane hoditi po uredbama životnijem ne čineći bezakonja, doista će biti živ, neće umrijeti.
16
Od svijeh grijeha što je zgriješio ništa mu se neće spomenuti; činio je sud i pravdu, doista će živ biti.
17
A sinovi naroda tvojega govore: Nije prav put Gospodnji; a njihov put nije prav.
18
Kad se pravednik odvrati od pravde svoje i učini nepravdu, poginuće s toga.
19
A kad se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i učini sud i pravdu, on će živ biti s toga.
20
A vi govorite: Nije prav put Gospodnji. Sudiću vam, dome Izrailjev, svakome po putovima njegovijem.
21
A dvanaeste godine robovanja našega, desetoga mjeseca, petoga dana dođe k meni jedan koji uteče iz Jerusalima, i reče: Uze se grad.
22
A ruka Gospodnja dođe nada me uveče prije nego dođe onaj što uteče, i otvori mi usta dokle onaj dođe k meni ujutru; otvoriše mi se usta, te više ne mučah.
23
I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
24
Sine čovječji, koji žive u onijem pustolinama u zemlji Izrailjevoj govore i kažu: Avram bijaše jedan, i naslijedi ovu zemlju; a nas je mnogo; nama je data ova zemlja u našljedstvo.
25
Zato im reci: Ovako veli Gospod Gospod: Jedete s krvlju, i oči svoje podižete ka gadnijem bogovima svojim i krv proljevate, i hoćete da naslijedite zemlju?
26
Opirete se na mač svoj, činite gadove, i skvrnite svaki ženu bližnjega svojega, i hoćete da naslijedite zemlju?
27
Ovako im reci: Ovako veli Gospod Gospod: Tako ja živ bio, koji su u pustolinama pašće od mača; i koji je u polju zvijerima ću ga dati da ga izjedu; a koji su po gradovima i po pećinama od pomora će pomrijeti.
28
Tako ću sasvijem opustiti tu zemlju, i nestaće ponosa sile njezine, i opustjeće gore Izrailjeve da neće niko prolaziti.
29
I oni će poznati da sam ja Gospod kad zemlju sasvijem opustim za sve gadove njihove što činiše.
30
A o tebi, sine čovječji, sinovi naroda tvojega kazuju o tebi uza zidove i na vratima kućnijem, i govore jedan drugomu, svaki bratu svojemu, i vele: Hodite i čujte kakva riječ dođe od Gospoda.
31
I dolaze k tebi kao kad se narod skuplja, i narod moj sjeda pred tobom i sluša riječi tvoje, ali ih ne izvršuje; u ustima su im ljupke, a srce njihovo ide za svojim lakomstvom.
32
I gle, ti si im kao ljupka pjesma, kao čovjek lijepa glasa i koji dobro svira; slušaju riječi tvoje, ali ih ne izvršuju.
33
Ali kad to dođe, a evo ide, onda će poznati da je bio prorok među njima.
Glave · Jezekilj
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.