Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Jezekilj 2
Pozivanje Jezekilja u proročku službu.
1
I reče mi: Sine čovječji, ustani na noge da govorim s tobom.
2
I uđe u me duh kad mi progovori, i postavi me na noge, i slušah onoga koji mi govoraše.
3
I reče mi: Sine čovječji, ja te šaljem k sinovima Izrailjevijem, k narodima odmetničkim, koji se odmetnuše mene; oni i oci njihovi biše mi nevjerni do ovoga dana.
4
K sinovima tvrda obraza i uporna srca šaljem te ja, pa im reci: Tako veli Gospod!
5
I poslušali ili ne poslušali, jer su dom odmetnički, neka znaju da je prorok bio među njima.
6
I ti, sine čovječji, ne boj ih se niti se boj njihovijeh riječi, što su ti uporni i kao trnje i živiš među skorpijama; ne boj se njihovijeh riječi i ne plaši se od njih, što su dom odmetnički.
7
Nego im kaži riječi moje, poslušali ili ne poslušali, jer su odmetnici.
8
Ali ti, sine čovječji, slušaj što ću ti kazati, ne budi nepokoran kao taj dom nepokorni; otvori usta, i pojedi što ću ti dati.
9
I pogledah, a to ruka pružena k meni, i gle, u njoj savijena knjiga.
10
I razvi je preda mnom, i bješe ispisana iznutra i spolja, i bješe u njoj napisan plač i naricanje i jaoh.
Glave · Jezekilj
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.