Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Jezekilj 36
Povratak izgnanika u Izrailj. Obećanje novoga srca i blagoslovene zemlje.
1
Ti, sine čovječji, prorokuj gorama Izrailjevijem, i reci: Gore Izrailjeve, čujte riječ Gospodnju!
2
Ovako veli Gospod Gospod: Što neprijatelj govori za vas: Ha, ha! vječne visine postaše naše našljedstvo;
3
Zato prorokuj i reci: Ovako veli Gospod Gospod: Što vas pustoše i proždiru sa svijeh strana da postanete našljedstvo ostalijem narodima, i postaste priča i rug narodima,
4
Zato, gore Izrailjeve, čujte riječ Gospoda Gospoda; ovako veli Gospod gorama Izrailjevijem i humovima, potocima i dolinama, i pustijem razvalinama i gradovima ostavljenijem, koje postaše grabež i podsmijeh ostalijem narodima unaokolo.
5
Zato ovako veli Gospod Gospod: U ognju revnosti svoje govorih protiv ostalijeh naroda i protiv sve Edomske što osvojiše moju zemlju radujući se iz svega srca i rugajući se iz duše da bi je oplijenili.
6
Zato prorokuj za zemlju Izrailjevu, i reci gorama i humovima, potocima i dolinama: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja govorih u revnosti svojoj i u jarosti svojoj; što podnosite sramotu od naroda,
7
Zato ovako veli Gospod Gospod: Ja podigoh ruku svoju da će narodi što su oko vas nositi sramotu svoju.
8
A vi, gore Izrailjeve, puštaćete grane svoje, i rod svoj nosićete narodu mojemu Izrailju, jer će uskoro doći.
9
Jer, evo me kod vas, i gledaću vas, i bićete rađene i zasijevane.
10
I umnožiću u vama ljude, dom Izrailjev savkoliki, i gradovi će se naseliti i pustoline sagraditi.
11
Umnožiću u vama ljude i stoku, i namnožiće se i naploditi, i naseliću vas kako bijaste prije; i učiniću vam dobra više nego prije; i poznaćete da sam ja Gospod.
12
I dovešću k vama ljude, narod svoj Izrailja, i naslijediće vas, i bićete im našljedstvo, i nećete ih više zatirati.
13
Ovako veli Gospod Gospod: Što vam govore da ste zemlja koja proždire ljude i zatire svoje narode,
14
Zato nećeš više proždirati ljudi i naroda svojih nećeš više zatirati, govori Gospod Gospod.
15
I neću dati da se više u tebi čuje sramota od naroda, i ruga od naroda nećeš više podnositi, i nećeš više zatirati svojih naroda, govori Gospod Gospod.
16
Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
17
Sine čovječji, dom Izrailjev živeći u svojoj zemlji, oskvrni je svojim putem i svojim djelima; put njihov bijaše preda mnom kao nečistota žene odvojene.
18
Zato izlih gnjev svoj na njih radi krvi koju proliše na zemlju i radi gadnijeh bogova njihovijeh, kojima je oskvrniše.
19
I rasijah ih po narodima, i razasuše se po zemljama; po putovima njihovijem i po djelima njihovijem sudih im.
20
I kad dođoše među narode, gdje god dođoše, oskvrniše sveto ime moje, a za njih se govoraše da su Gospodnji narod i da su iz zemlje njegove izašli.
21
Ali mi se sažali radi svetoga imena mojega, koje oskvrni dom Izrailjev u narodima u koje dođe.
22
Zato reci domu Izrailjevu: Ovako veli Gospod Gospod: Neću vas radi učiniti, dome Izrailjev, nego radi svetoga imena svojega, koje oskvrniste u narodima u koje dođoste;
23
I posvetiću ime svoje veliko oskvrnjeno u narodima, koje vi oskvrniste među njima; i narodi će poznati da sam ja Gospod, govori Gospod Gospod, kad se posvetim u vama pred njima.
24
Jer ću vas uzeti iz naroda, i pokupiću vas iz svijeh zemalja i dovešću vas u vašu zemlju.
25
I pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti; ja ću vas očistiti od svijeh nečistota vaših i od svijeh gadnijeh bogova vaših.
26
I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tijela vašega, i daću vam srce mesno.
27
I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete.
28
I nastavaćete u zemlji koju sam dao ocima vašim, i bićete mi narod i ja ću vam biti Bog.
29
I oprostiću vas svijeh nečistota vaših, i dozvaću žito i umnožiću ga, i neću pustiti na vas gladi.
30
I umnožiću rod na drvetima i rod na njivi, te nećete više podnositi sramote među narodima sa gladi.
31
I opomenućete se zlijeh putova svojih i djela svojih koja ne bjehu dobra, i sami ćete sebi biti mrski za bezakonja svoja i za gadove svoje.
32
Neću vas radi učiniti, govori Gospod Gospod; znajte; posramite se i postidite se putova svojih, dome Izrailjev.
33
Ovako veli Gospod Gospod: Kad vas očistim od svijeh bezakonja vaših, naseliću gradove, i pustoline će se opet sagraditi.
34
I pusta će se zemlja raditi, što je bila pusta pred svakim koji prolažaše.
35
I reći će se: Zemlja ova što bješe pusta kao vrt Edemski, i gradovi što bjehu pusti, razvaljeni i raskopani, utvrdiše se i naseliše se.
36
I narodi koji ostanu oko vas poznaće da ja Gospod sagrađujem razvaljeno i zasađujem opustjelo. Ja Gospod rekoh, i učiniću.
37
Ovako veli Gospod Gospod: Još će me tražiti dom Izrailjev da im učinim, da ih umnožim ljudima kao stado.
38
Kao sveto stado, kao stado u Jerusalimu o praznicima njihovijem, tako će pusti gradovi biti puni stada ljudi, i poznaće da sam ja Gospod.
Glave · Jezekilj
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.