Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Isaija 30
Teško onima koji pobjegnu u Misir! Blago onima koji se uzdaju u Gospoda! Sud Asiriji.
1
Teško sinovima odmetnicima, govori Gospod, koji sastavljaju namjere koje nijesu od mene, zaklanjaju se za zaklon koji nije od moga duha, da domeću grijeh na grijeh;
2
Koji slaze u Misir ne pitajući šta ću ja reći, da se ukrijepe silom Faraonovom i da se zaklone pod sjenom Misirskim.
3
Jer će vam sila Faraonova biti na sramotu, i zaklon pod sjenom Misirskim na porugu.
4
Jer knezovi njegovi biše u Soanu, i poslanici njegovi dođoše u Hanes.
5
Ali će se svi posramiti s naroda koji im neće pomoći, niti će im biti na korist ni na dobit, nego na sramotu i na porugu.
6
Tovar će biti na stoci južnoj: U zemlju gdje je nevolja i muka, gdje su lavovi i lavići, guje i zmajevi ognjeni krilati, odnijeće blago svoje magarcima na ramenima i bogatstvo svoje kamilama na grbama, k narodu koji neće pomoći.
7
Jer će Misirci uzalud i naprazno pomagati; zato vičem o tom: Jačina im je da sjede s mirom.
8
Sada idi, napiši ovo pred njima na daščicu, napiši u knjigu, da ostane za vremena koja će doći, dovijeka:
9
Oni su narod nepokoran, sinovi lažljivi, sinovi koji neće da slušaju zakona Gospodnjega;
10
Koji govore vidiocima: Nemojte viđati, i prorocima: Nemojte nam prorokovati što je pravo, govorite nam mile stvari, prorokujte prijevaru;
11
Svrnite s puta, odstupite od staze, neka nestane ispred nas sveca Izrailjeva.
12
Zato ovako veli Svetac Izrailjev: Kad odbacujete ovu riječ, i uzdate se u prijevaru i opačinu i na nju se oslanjate,
13
Zato će vam to bezakonje biti kao pukotina u zidu koji hoće da padne, koja izdigne zid visoko, te se naglo ujedanput obori.
14
I razbiće ga kao što se razbija razbijen sud lončarski, ne žali se, te se ne nađe ni crijepa kad se razbije da uzmeš oganj s ognjišta ili da zahvatiš vode iz jame.
15
Jer ovako govori Gospod Gospod, svetac Izrailjev: Ako se povratite i budete mirni, izbavićete se, u miru i uzdanju biće sila viša; ali vi nećete.
16
Nego govorite: Ne; nego ćemo na konjma pobjeći. Zato ćete bježati. Pojahaćemo brze konje. Zato će biti brži koji će vas tjerati.
17
Bježaće vas tisuća kad jedan poviče; kad poviču petorica, bježaćete svi, dokle ne ostanete kao okresano drvo navrh gore i kao zastava na humu.
18
A zato čeka Gospod da se smiluje na vas, i zato će se uzvisiti da vas pomiluje; jer je Gospod pravedan Bog; blago svjema koji ga čekaju.
19
Jer će narod nastavati u Sionu, u Jerusalimu; nećeš više plakati, doista će te pomilovati kad povičeš; čim te čuje, odazvaće ti se.
20
Premda će vam Gospod dati hljeba tužnoga i vode nevoljničke; ali ti se više neće uzimati učitelji tvoji, nego će oči tvoje gledati učitelje tvoje,
21
I uši će tvoje slušati riječ iza tebe gdje govori: To je put, idite njim, ako biste svrnuli nadesno ili nalijevo.
22
I oprznićete posrebrene likove svoje rezane i zlatno odijelo likova livenijeh, i bacićete ih kao nečistotu, i reći ćeš im: Odlazite.
23
I daće dažd sjemenu tvojemu koje posiješ na njivi, i hljeb od roda zemaljskoga biće obilat i sit; tada će stoka tvoja pasti na paši prostranoj.
24
Volovi i magarci, što rade zemlju, ješće čistu zob ovijanu lopatom i rešetom.
25
I na svakoj gori visokoj i na svakom humu visokom biće izvori i potoci, kad bude pokolj veliki, kad popadaju kule.
26
I svjetlost će mjesečna biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana biti sedam puta veća, kao svjetlost od sedam dana, kad Gospod zavije ulom narodu svojemu i iscijeli rane koje mu je zadao.
27
Gle, ime Gospodnje ide izdaleka, gnjev njegov gori i vrlo je težak; usne su mu pune ljutine i jezik mu je kao oganj koji sažiže.
28
A duh mu je kao potok koji plavi i dopire do grla, da rasije narode da otidu u ništa, i biće u čeljustima narodima uzda koja će ih goniti da lutaju.
29
Pjevaćete kao noću uoči praznika, i veselićete se od srca kao onaj koji ide sa sviralom na goru Gospodnju, k stijeni Izrailjevoj,
30
I Gospod će pustiti da se čuje slava glasa njegova, i pokazaće kako maše rukom svojom s ljutijem gnjevom i plamenom ognjenijem koji proždire, s raspom i sa silnijem daždem i s gradom.
31
Jer će se od glasa Gospodnjega prepasti Asirac, koji je bio palicom.
32
I kuda god prođe palica pouzdana, kojom će Gospod navaliti na nj, biće bubnji i gusle, i ratovima žestokim ratovaće na njih.
33
Jer je već pripravljen Tofet, i samom caru pripravljen je, načinio je dubok i širok; mjesta, ognja i drva ima mnogo; dah Gospodnji kao potok sumporni upaliće ga.
Glave · Isaija
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.