Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Isaija 51
Pravedni se vraćaju i nastaje radost u Sionu. Božije vječno spasenje Izrailju.
1
Poslušajte me koji idete za pravdom, koji tražite Gospoda; pogledajte stijenu iz koje ste isječeni, i duboku jamu iz koje ste iskopani;
2
Pogledajte Avrama, oca svojega, i Saru, koja vas je rodila, kako ga inokosna pozvah i blagoslovih ga i umnožih ga.
3
Jer će Gospod utješiti Sion, utješiće sve razvaline njegove, i pustinju njegovu učiniće da bude kao Edem i pustoš njegova kao vrt Gospodnji, radost će se i veselje nalaziti u njemu, zahvaljivanje i pjevanje.
4
Poslušaj me, narode moj, i čuj me, rode moj; jer će zakon od mene izaći i sud svoj postaviću da bude vidjelo narodima.
5
Blizu je pravda moja, izaći će spasenje moje, i mišice će moje suditi narodima; mene će ostrva čekati i u moju će se mišicu uzdati.
6
Podignite k nebu oči svoje i pogledajte dolje na zemlju; jer će nebesa iščeznuti kao dim i zemlja će kao haljina ovetšati, i koji na njoj žive pomrijeće također; a spasenje će moje ostati dovijeka, a pravde moje neće nestati.
7
Poslušajte me koji znate pravdu, narode, kojemu je u srcu zakon moj. Ne bojte se ruženja ljudskoga i od huljenja njihova ne plašite se.
8
Jer će ih moljac izjesti kao haljinu, i kao vunu izješće ih crv; a pravda moja ostaje dovijeka i spasenje moje od koljena na koljeno.
9
Probudi se, probudi se, obuci se u silu, mišico Gospodnja; probudi se kao u staro vrijeme, za naraštaja prošlijeh; nijesi li ti isjekla Ravu i ranila zmaja?
10
Nijesi li ti „isušila more, vodu bezdana velikoga, od dubine morske načinila put da prođu izbavljeni?
11
Tako oni koje iskupi Gospod neka se vrate i dođu u Sion pjevajući, i veselje vječno neka bude nad glavom njihovom; radost i veselje neka zadobiju, a žalost i uzdisanje neka bježi.
12
Ja, ja sam utješitelj vaš; ko si ti da se bojiš čovjeka smrtnoga i sina čovječijega, koji je kao trava?
13
I zaboravio si Boga Tvorca svojega, koji je razapeo nebesa i osnovao zemlju? I jednako se bojiš svaki dan gnjeva onoga koji te pritješnjuje kad se sprema da zatire? A gdje je gnjev onoga koji pritješnjuje?
14
Brzo će se oprostiti sužanj, neće umrijeti u jami, niti će biti bez hljeba.
15
Jer sam ja Gospod Bog tvoj, koji raskidam more, da valovi njegovi buče; Gospod nad vojskama ime mi je.
16
Ja ti metnuh u usta riječi svoje i sjenom ruke svoje zaklonih te, da utvrdim nebesa i osnujem zemlju, i rečem Sionu: Ti si moj narod.
17
Probudi se, probudi se, ustani, Jerusalime! Koji si pio iz ruke Gospodnje čašu gnjeva njegova, pio si, i talog iz strašne čaše ispio si.
18
Od svijeh sinova koje je rodio nijedan ga nije vodio, i od svijeh sinova koje je othranio nijedan ga nije prihvatio za ruku.
19
Ovo te dvoje zadesi; ko te požali? Pustoš i rasap, i glad i mač; ko će te utješiti?
20
Sinovi tvoji obamrli leže po krajevima svijeh ulica kao bivo u mreži, puni gnjeva Gospodnjega, i karanja Boga tvojega.
21
Zato čuj ovo, nevoljni, i pijani, ne od vina.
22
Ovako veli Gospod tvoj, Gospod i Bog tvoj, koji brani svoj narod: Evo, uzimam iz tvoje ruke čašu strašnu, talog u čaši gnjeva svojega; nećeš više piti.
23
Nego ću je dati u ruke onima koji te muče, koji govoriše duši tvojoj: Sagni se da prijeđemo, i ti si im podmetao leđa svoja da budu kao zemlja i kao ulica onima koji prelaze.
Glave · Isaija
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.