Isaija 57

Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, a niko se ne sjeća da se pred zlo uzima pravednik;

Dolazi u mir i počiva na postelji svojoj ko god hodi pravijem putem.

A vi sinovi vračarini, rode kurvarski, koji se kurvate, pristupite ovamo.

Kim se rugate? Na koga razvaljujete usta i plazite jezik? Nijeste li sinovi prestupnički, sjeme lažno?

Koji se upaljujete za lugovima, pod svakim zelenijem drvetom, koljete sinove svoje u potocima, pod vrletima kamenijem.

Dio ti je među glatkim kamenjem potočnim; to je, to je tvoj dio; njemu ljevaš naljev svoj, prinosiš dar; tijem li ću se umiriti?

Na gori visokoj i uzvišenoj mećeš postelju svoju; i onamo izlaziš da prineseš žrtvu.

I iza vrata i iza dovrataka mećeš spomen svoj; odstupivši od mene otkrivaš se, i izašavši gore širiš odar svoj, ugovaraš s njima, mila ti je postelja njihova, gdje ugledaš mjesto.

Ideš k caru s uljem, s mnogim mirisima svojim; šalješ poslanike svoje daleko i ponizuješ se do groba.

Od daljnoga puta svoga umorna ne kažeš: Zaludu. Nalaziš život ruci svojoj, zato ne sustaješ.

I od koga si se uplašila i koga si se pobojala, te si slagala i nijesi se mene opominjala niti si marila? Što ja mučah odavna, zato li me se ne bojiš?

Ja ću objaviti tvoju pravdu i tvoja djela; ali ti neće pomoći.

Kad staneš vikati, neka te izbave oni koje si sabrala; ali će ih sve vjetar odnijeti, i uzeće ih taština. Ali ko se u me uzda, naslijediće zemlju i dobiće svetu goru moju.

I reći će se: Poravnite, poravnite, pripravite put, uklonite smetnje s puta naroda mojega.

Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime Sveti: Na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha, oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.

Jer se neću jednako preti, niti ću se dovijeka gnjeviti, jer bi iščeznuo preda mnom duh i duše koje sam stvorio.

Za bezakonje lakomosti njegove razgnjevih se, i udarih ga, sakrih se i razgnjevih se, jer odmetnuvši se, otide putem srca svojega.

Vidim putove njegove, ali ću ga iscijeliti, vodiću ga i daću opet utjehu njemu i njegovijem koji tuže.

Ja stvaram plod usnama: Mir, mir onomu ko je daleko i ko je blizu, veli Gospod, i iscijeliću ga.

A bezbožnici su kao more uskolebano, koje se ne može umiriti i voda njegova izmeće nečistotu i blato.

Nema mira bezbožnicima, veli Bog moj.