Isaija 36

Četrnaeste godine carovanja Jezekijina podiže se Senahirim, car Asirski, na sve tvrde gradove Judine, i uze ih.

I posla car Asirski Ravsaka iz Lahisa u Jerusalim k caru Jezekiji s velikom vojskom; i on stade kod jaza gornjega jezera na putu kod polja bjeljareva.

Tada izide k njemu Elijakim, sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom, i Somna pisar i Joah, sin Asafov, pametar.

I reče im Ravsak: Kažite Jezekiji: Ovako kaže veliki car, car Asirski: Kakva je to uzdanica u koju se uzdaš?

Da rečem, ali su prazne riječi, da imaš svjeta i sile za rat. U što se dakle uzdaš, te si se odmetnuo od mene?

Gle, uzdaš se u štap od trske slomljene, u Misir, na koji ako se ko nasloni, ući će mu u ruku i probošće je; takav je Faraon, car Misirski, svjema koji se uzdaju u nj.

Ako li mi rečeš: Uzdamo se u Gospoda Boga svojega; nije li to onaj čije je visine i oltare oborio Jezekija i zapovjedio Judi i Jerusalimu: Pred ovijem oltarom klanjajte se?

Hajde zateci se mojemu gospodaru, caru Asirskom, i daću ti dvije tisuće konja, ako možeš dobaviti koji će jahati.

Kako ćeš, dakle, odbiti i jednoga vojvodu između najmanjih slugu gospodara mojega? Ali se ti uzdaš u Misir za kola i konjike.

Svrh toga, eda li sam ja bez Gospoda došao na ovo mjesto da ga zatrem? Gospod mi je rekao: Idi na tu zemlju, i zatri je.

Tada Elijakim i Somna i Joah rekoše Ravsaku: Govori slugama svojim Sirski, jer razumijemo, a nemoj nam govoriti Judejski da sluša narod na zidu.

A Ravsak reče: Eda li me je gospodar moj poslao ka gospodaru tvojemu ili k tebi da kažem ove riječi? Nije li k tijem ljudima što sjede na zidu, da jedu svoju nečist i da piju svoju mokraću s vama?

Tada stade Ravsak i povika iza glasa Judejski i reče: Čujte riječi velikoga cara Asirskoga.

Ovako kaže car: Nemojte da vas vara Jezekija, jer vas ne može izbaviti.

Nemojte da vas nagovori Jezekija da se pouzdate u Gospoda, govoreći: Gospod će nas izbaviti, ovaj se grad neće dati u ruke caru Asirskom.

Ne slušajte Jezekije; jer ovako kaže car Asirski: Učinite mir sa mnom i hodite k meni, pa jedite svaki sa svoga čokota i svaki sa svoje smokve, i pijte svaki iz svojega studenca,

Dokle ne dođem i odnesem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju obilnu žitom i vinom, u zemlju obilnu hljebom i vinogradima.

Nemojte da vas vara Jezekija govoreći: Gospod će nas izbaviti. Je li koji između bogova drugih naroda izbavio svoju zemlju iz ruke cara Asirskoga?

Gdje su bogovi Ematski i Arfadski? Gdje su bogovi Sefarvimski? Jesu li izbavili Samariju iz mojih ruku?

Koji su između svijeh bogova ovijeh zemalja izbavili zemlju svoju iz moje ruke? A Gospod će izbaviti Jerusalim iz moje ruke?

Ali oni mučahu, i ne odgovoriše mu ni riječi, jer car bješe zapovjedio i rekao: Ne odgovarajte mu.

Tada Elijakim, sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom, i Somna pisar i Joah, sin Asafov, pametar, dođoše k Jezekiji razdrvši haljine, i kazaše mu riječi Ravsakove.