Isaija 37

A kad to ču car Jezekija, razdrije haljine svoje i veza oko sebe kostrijet, pa otide u dom Gospodnji.

I posla Elijakima, koji bijaše nad dvorom, i Somnu pisara i najstarije sveštenike obučene u kostrijet k Isaiji proroku, sinu Amosovu.

I rekoše mu: Ovako veli Jezekija: Ovo je dan nevolje i kara i ruga, jer prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode.

Da ako je čuo Gospod Bog tvoj što reče Ravsak, kojega posla car Asirski, gospodar njegov, da ruži Boga živoga i da ga vrijeđa riječima koje je čuo Gospod Bog tvoj, pomoli se za ostatak koji se nalazi.

I dođoše k Isaiji sluge cara Jezekije.

I reče im Isaija: Ovako recite gospodaru svojemu: Ovako veli Gospod: Ne plaši se od riječi koje si čuo, kojima huliše na me sluge cara Asirskoga.

Evo, ja ću pustiti na nj duh, te će čuti glas i vratiti se u svoju zemlju, i učiniću da pogine od mača u svojoj zemlji.

I tako vrativši se, Ravsak nađe cara Asirskoga gdje bije Livnu, jer bješe čuo da je otišao od Lahisa.

A on ču za Tiraku, cara Huskoga gdje kazaše: Ide da se bije s tobom. I čuvši posla poslanike k Jezekiji govoreći:

Ovako recite Jezekiji, caru Judinu: Nemoj da te vara Bog tvoj, u kojega se uzdaš govoreći: Neće se dati Jerusalim u ruke caru Asirskom.

Eto, čuo si šta su učinili carevi Asirski svijem zemljama potrvši ih sasvijem; a ti li ćeš se izbaviti?

Jesu li narode koje satrše oci moji izbavili bogovi njihovi: Gosance, Harance, Resefe i sinove Edenove koji bijahu u Telasaru?

Gdje je car Ematski i car Arfadski i car od grada Sefarvima, od Ene i Ave?

A kad Jezekija primi knjigu iz ruku poslanika i pročita je, otide u dom Gospodnji, i razvi je Jezekija pred Gospodom.

I pomoli se Jezekija Gospodu govoreći:

Gospode nad vojskama, Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.

Prigni, Gospode, uho svoje i čuj; otvori, Gospode, oči svoje i vidi; čuj sve riječi Senahirima, koji posla da ruži Boga živoga.

Istina je, opustošili su carevi Asirski sve one narode i zemlje njihove,

I pobacali su bogove njihove u oganj, jer ne bijahu bogovi, nego djelo ruku čovječijih, drvo i kamen, zato ih potrše.

I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti sam Gospod.

Tada posla Isaija, sin Amosov, k Jezekiji i poruči mu: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Uslišio sam za što si mi se molio zbog Senahirima, cara Asirskoga.

Ovo je riječ koju izreče Gospod za nj: Ruga ti se i podsmijeva ti se djevojka, kći Sionska, za tobom maše glavom kći Jerusalimska.

Koga si ružio i hulio? I na koga si podigao glas? I podigao uvis oči svoje? Na sveca Izrailjeva.

Preko sluga svojih ružio si Gospoda i rekao si: S mnoštvom kola svojih izidoh na visoke gore, na strane Livanske, i posjeći ću visoke kedre njegove, i lijepe jele njegove, i doći ću na najviši kraj njegov, u šumu njegova Karmila.

Ja sam kopao i pio vodu, i isušio sam stopama svojim sve potoke gradovima.

Nijesi li čuo da ja to odavna činim, i od iskona da sam tako uredio? Sada puštam to da prevratiš tvrde gradove u puste gomile.

Zato koji u njima žive iznemogoše, uplašiše se i smetoše se, postaše kao trava poljska, kao zelena travica, kao trava na krovovima koja se suši prije nego sazri.

Znam sjeđenje tvoje i polaženje tvoje i dolaženje tvoje i kako bjesniš na me.

Jer bjesniš na me, i tvoja obijest dođe do mojih ušiju, zato ću metnuti brnjicu svoju na nozdrve tvoje, i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa ću te odvesti natrag putem kojim si došao.

A tebi ovo neka bude znak: Ješćete ove godine što samo od sebe rodi, a druge godine što opet samo od sebe rodi; a treće godine sijte i žanjite i sadite vinograde i jedite rod iz njih.

Jer ostatak doma Judina, što ostane, opet će pustiti žile ozdo i roditi ozgo.

Jer će iz Jerusalima izaći ostatak, i iz gore Siona, koji se sačuvaju. Revnost Gospoda nad vojskama učiniće to.

Zato ovako veli Gospod za cara Asirskoga: Neće ući u ovaj grad, niti će baciti amo strijele, neće se primaći k njemu sa štitom, niti će iskopati opkopa oko njega.

Vratiće se putem kojim je došao, a u grad ovaj neće ući, veli Gospod.

Jer ću braniti taj grad i sačuvaću ga sebe radi i radi Davida, sluge svojega.

Tada izide anđeo Gospodnji i pobi u okolu Asirskom sto i osamdeset i pet tisuća; i kad ustaše ujutru, a to sve sami mrtvaci.

Te se podiže Senahirim, car Asirski, i otide, i vrativši se osta u Nineviji.

I kad se klanjaše u domu Nisroka, boga svojega, Adrameleh i Sarasar, sinovi njegovi, ubiše ga mačem, a sami pobjegoše u zemlju Araratsku, i na njegovo se mjesto zacari Esaradon, sin njegov.