Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Isaija 38
Jezekija se razbolijeva, ozdravlja i blagodari Bogu.
1
U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt; i dođe k njemu prorok Isaija, sin Amosov, i reče mu: Ovako veli Gospod: Naredi za kuću svoju, jer ćeš umrijeti i nećeš ostati živ.
2
A Jezekija se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu,
3
I reče: Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom vjerno i s cijelijem srcem, i tvorio što je tebi ugodno. I plaka Jezekija veoma.
4
Tada dođe riječ Gospodnja Isaiji govoreći:
5
Idi i reci Jezekiji: Ovako veli Gospod Bog Davida, oca tvojega: Čuo sam molitvu tvoju, i vidio sam suze tvoje, evo dodaću ti vijeku petnaest godina.
6
I izbaviću tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirskoga, i braniću ovaj grad.
7
I ovo neka ti bude znak od Gospoda da će učiniti Gospod što je rekao.
8
Evo, ja ću vratiti sjen po koljencima po kojima je sišao na sunčaniku Ahazovu natrag za deset koljenaca. I vrati se sunce za deset koljenaca po koljencima po kojima bijaše sišlo.
9
Ovo napisa Jezekija; car Judin, kad se razbolje, i ozdravi od bolesti svoje:
10
Ja rekoh, kad se presjekoše dani moji: Idem k vratima grobnijem, uze mi se ostatak godina mojih.
11
Rekoh: Neću vidjeti Gospoda Gospoda u zemlji živijeh, neću više vidjeti čovjeka među onima koji stanuju na svijetu.
12
Vijek moj prođe i prenese se od mene kao šator pastirski; presjekoh život svoj kao tkač, odsjeći će me od osnutka; od jutra do večera učinićeš mi kraj.
13
Mišljah za jutra da će kao lav potrti sve kosti moje; od jutra do večera učinićeš mi kraj.
14
Pištah kao ždrao i kao lastavica, ukah kao golubica, oči mi iščilješe gledajući gore: Gospode, u nevolji sam, oblakšaj mi.
15
Šta da rečem? On mi kaza, i učini. Proživjeću sve godine svoje po jadu duše svoje.
16
Gospode, o tom se živi i u tom je svemu život duha mojega, iscijelio si me i sačuvao u životu.
17
Evo, na mir dođe mi ljut jad; ali tebi bi milo da izvučeš dušu moju iz jame pogibli, jer si bacio za leđa svoja sve grijehe moje.
18
Jer neće grob tebe slaviti, neće te smrt hvaliti, i koji siđu u grob ne nadaju se tvojoj istini.
19
Živi, živi, oni će te slaviti kao ja danas: otac će sinovima javljati istinu tvoju.
20
Gospod me spase, zato ćemo pjevati pjesme moje u domu Gospodnjem dok smo god živi.
21
A Isaija bješe rekao da uzmu grudu suhih smokava i priviju na otok, te će ozdraviti.
22
I Jezekija bješe rekao: Šta će biti znak da ću otići u dom Gospodnji?
Glave · Isaija
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.