Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Isaija 64
Nastavak molitve za spasenje.
1
O da bi razdro nebesa i sišao, da se rastope gore od tebe,
2
Kao što se na ognju razgori granje i voda uzavri od ognja, da ime tvoje poznadu neprijatelji tvoji i da narodi drhću od tebe.
3
Kad si činio strahote kojima se ne nadasmo, ti si slazio, i gore se rastapahu od tebe.
4
Otkako je vijeka ne ču se, niti se ušima dozna, niti oko vidje Boga osim tebe da bi tako učinio onima koji ga čekaju.
5
Sretao si onoga koji se raduje tvoreći pravdu; pominju te na putovima tvojim; gle, ti si se razgnjevio što griješismo; da na njima jednako ostasmo, bismo se spasli.
6
Ali svi bijasmo kao nečisto što, i sva naša pravda kao nečista haljina; zato opadosmo svi kao list, i bezakonja naša kao vjetar odnesoše nas.
7
Nikoga ne bi da priziva ime tvoje, da ustane da se tebe drži, jer si sakrio lice svoje od nas i rastopio si nas bezakonjem našim.
8
Ali sada, Gospode, ti si naš otac; mi smo kal, a ti si naš lončar, i svi smo djelo ruku tvojih.
9
Gospode, ne gnjevi se veoma, i ne pominji dovijeka bezakonja; evo, pogledaj; mi smo svi tvoj narod.
10
Gradovi svetosti tvoje opustješe; Sion opustje, Jerusalim posta pustoš.
11
Dom naše svetinje i naše krasote, u kom te slaviše oci naši, izgorje ognjem, i sve što nam bješe drago potrveno je.
12
Hoćeš li se na to uzdržati, Gospode, i mučati, i jednako nas mučiti?
Glave · Isaija
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.