Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Isaija 62
Druga pjesma o budućoj slavi Siona.
1
Siona radi neću umuknuti, i Jerusalima radi neću se umiriti, dokle ne izađe kao svjetlost pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao svijeća.
2
Tada će vidjeti narodi pravdu tvoju i svi carevi slavu tvoju, i prozvaćeš se novijem imenom, koje će usta Gospodnja izreći.
3
I bićeš krasan vijenac u ruci Gospodnjoj i carska kruna u ruci Boga svojega.
4
Nećeš se više zvati ostavljena, niti će se zemlja tvoja zvati pustoš, nego ćeš se zvati milina moja i zemlja tvoja udata, jer ćeš biti mio Gospodu i zemlja će tvoja biti udata.
5
Jer kao što se momak ženi djevojkom, tako će se sinovi tvoji oženiti tobom; i kako se raduje ženik nevjesti, tako će se tebi radovati Bog tvoj.
6
Na zidovima tvojim, Jerusalime, postavih stražare, koji neće umuknuti nigda, ni danju ni noću. Koji pominjete Gospoda, nemojte mučati.
7
I ne dajte da se umukne o njemu dokle ne utvrdi i učini Jerusalim slavom na zemlji.
8
Zakle se Gospod desnicom svojom i krjepkom mišicom svojom: Neću više dati žita tvojega neprijateljima tvojim da jedu, niti će tuđini piti vina tvojega oko kojega si se trudio;
9
Nego koji ga žanju, oni će ga jesti i hvaliti Gospoda, i koji ga beru, oni će ga piti u trijemovima svetinje moje.
10
Prođite, prođite kroz vrata, pripravite put narodu; poravnite, poravnite put, uklonite kamenje, podignite zastavu narodima.
11
Evo, Gospod oglasi do krajeva zemaljskih; recite kćeri Sionskoj: Evo, Spasitelj tvoj ide; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim.
12
I oni će se prozvati narod sveti, iskupljenici Gospodnji; a ti ćeš se prozvati: Traženi, grad neostavljeni.
Glave · Isaija
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.