Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Isaija 41
Bog poziva svojega slugu da tješi siromahe i da posrami idolopoklonike.
1
Umuknite preda mnom, ostrva; i narodi neka se potkrijepe, neka pristupe, i tada neka reku: Hajdemo da se sudimo.
2
Ko je podigao pravdu s istoka? Ko je dozvao da ide za njim ustopice? Ko joj je pokorio narode i dao joj vlast nad carevima i učinio te su kao prah maču njezinu i kao razvijana pljeva luku njezinu?
3
Pogna ih, prođe mirno putem, kojim ne bješe hodio nogama svojim.
4
Ko je uradio i učinio to? I zove naraštaje od iskona? Ja, Gospod, Prvi i Pošljednji, Ja isti.
5
Vidješe ostrva i uplašiše se, krajevi zemaljski zadrhtaše, približiše se i dođoše.
6
Jedan drugom pomagaše, i bratu svojemu govoraše: Budi hrabar.
7
Drvodjelja hrabraše zlatara; koji kleplje hrabraše onoga koji kuje na nakovnju govoreći: Dobro je za spajanje. I pritvrđivaše klincima da se ne pomiče.
8
Ali ti, Izrailju, slugo moj; Jakove, kojega izabrah, sjeme Avrama, prijatelja mojega;
9
Ti, kojega uzeh s krajeva zemaljskih, i između izbranijeh njezinijeh dozvah te, i rekoh ti: Ti si moj sluga, ja te izabrah, i ne odbacih tebe;
10
Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrijepiću te i pomoći ću ti, i poduprijeću te desnicom pravde svoje.
11
Gle, postidjeće se i posramiće svi koji se ljute na tebe; biće kao ništa i izginuće protivnici tvoji.
12
Potražićeš suparnike svoje, ali ih nećeš naći, biće kao ništa, i koji vojuju na te, nestaće ih.
13
Jer ja Gospod Bog tvoj držim te za desnicu, i kažem ti: Ne boj se, ja ću ti pomagati.
14
Ne boj se, crviću Jakovljev, narodiću Izrailjev, ja ću ti pomagati, govori Gospod i izbavitelj tvoj, Svetac Izrailjev.
15
Gle, učiniću te da budeš kao sprava za vršenje nova sa zupcima: vrijeći ćeš gore i satrćeš ih, i brda ćeš obratiti u pljevu.
16
Vijaćeš ih, i vjetar će ih odnijeti i vihor će ih rasuti, a ti ćeš se veseliti u Gospodu i hvalićeš se Svecem Izrailjevijem.
17
Siromahe i uboge, koji traže vode a nje nema, kojima se jezik osušio od žeđi, njih ću uslišiti ja Gospod, ja Bog Izrailjev neću ih ostaviti.
18
Otvoriću rijeke na visovima, i izvore usred dolina, pustinju ću obratiti u jezero vodeno, i suhu zemlju u izvore vodene.
19
Posadiću u pustinji kedar, sitim, mirtu i maslinu; posadiću u pustoj zemlji jelu, brijest i šimšir,
20
Da vide i poznadu i da promisle i razumiju da je to uradila ruka Gospodnja, i Svetac Izrailjev da je to stvorio.
21
Iznesite parbu svoju, veli Gospod, pokažite razloge svoje, veli car Jakovljev.
22
Neka dođu i neka nam objave šta će biti: Objavite nam šta je prvo bilo, da promislimo i poznamo šta će biti poslije toga; ili kažite nam šta će biti unapredak.
23
Kažite šta će biti poslije, i poznaćemo da ste bogovi; ili učinite što dobro ili zlo, i divićemo se i gledati svi.
24
Gle, vi nijeste ništa, i djelo vaše nije ništa; koji vas izbira, gad je.
25
Podigoh jednoga sa sjevera, i doći će; od istoka sunčanoga prizivaće ime moje, stupaće po glavarima kao po kalu i kao što lončar gazi blato.
26
Ko je objavio od iskona da bismo znali, ili od starina da bismo rekli: Istina je? Ali nema nikoga da bi objavio, niti ima koga da bi naprijed kazao, niti ima koga da bi čuo riječi vaše.
27
Ja prvi Sionu kažem: Eto, eto toga. U Jerusalimu ću dati ko će javljati dobre glase.
28
Jer pogledam, ali nema nikoga, nema među njima nijednoga ko bi svjetovao; pitam ih, ali ne odgovaraju ni riječi.
29
Gle, svi su taština, ništa su djela njihova; liveni su likovi njihovi vjetar i ništavilo.
Glave · Isaija
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.