Stari zavet · Istorijske knjige
1. o carevima 10
Carica Savska pohodi Solomona. Bogatstvo i slava Solomonova.
1
A carica Savska ču glas o Solomonu i o imenu Gospodnjem, i dođe da ga iskuša zagonetkama.
2
I dođe u Jerusalim sa silnom pratnjom, s kamilama koje nošahu mirisa i zlata vrlo mnogo i dragoga kamenja; i došavši k Solomonu, govori s njim o svemu što joj bješe u srcu.
3
I Solomon joj odgovori na sve riječi njezine; ne bješe od cara sakriveno ništa da joj ne bi odgovorio.
4
A kad carica Savska vidje svu mudrost Solomonovu i dom koji bješe sazidao,
5
I jela na stolu njegovu i stanove sluga njegovijeh i dvorbu dvorana njegovijeh i odijelo njihovo, i peharnike njegove i žrtve njegove paljenice koje prinošaše u domu Gospodnjem, ona dođe izvan sebe;
6
Pa reče caru: Istina je što sam čula u svojoj zemlji o stvarima tvojim i o mudrosti tvojoj.
7
Ali ne htjeh vjerovati što se govoraše dokle ne dođem i vidim svojim očima; a gle, ni pola mi nije kazano; tvoja mudrost i dobrota nadvišuje glas koji sam slušala.
8
Blago ljudima tvojim, blago slugama tvojim koji jednako stoje pred tobom i slušaju mudrost tvoju.
9
Da je blagosloven Gospod Bog tvoj kojemu si omilio, te posadi te na prijesto Izrailjev; jer Gospod ljubi Izrailja uvijek, i postavi te carem da sudiš i dijeliš pravicu.
10
Potom dade caru sto i dvadeset talanata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragog kamenja; nigda više ne dođe toliko takvih mirisa koliko dade carica Savska caru Solomonu.
11
I lađe Hiramove, koje donošahu zlato iz Ofira, donesoše iz Ofira vrlo mnogo drveta almugima i dragoga kamenja.
12
I načini car od toga drveta almugima zagradu u domu Gospodnjem i u domu carskom, i harfe i psaltire za pjevače; nigdje se više nije dovezlo takvoga drveta almugima, niti se vidjelo do današnjega dana.
13
A car Solomon dade carici Savskoj što god zaželje i zaiska, osim onoga što joj dade sam po mogućstvu cara Solomona. Potom ona otide i vrati se u zemlju svoju sa slugama svojim.
14
A zlata što dohođaše Solomonu svake godine, bješe šest stotina i šezdeset i šest talanata,
15
Osim onoga što dohođaše od trgovaca i onijeh koji prodavahu mirise i od svijeh careva Arapskih i upravitelja zemaljskih.
16
I car Solomon načini dvjesta štitova od kovanoga zlata, šest stotina sikala zlata dajući na jedan štit;
17
I tri stotine malijeh štitova od kovanoga zlata, po tri mine zlata dajući na svaki štitić; i ostavi ih car u domu od šume Livanske.
18
I načini car velik prijesto od slonove kosti i obloži ga čistijem zlatom.
19
Šest basamaka bješe u prijestola, i vrh okrugao bješe ozad na prijestolu, i ručice bjehu s obje strane sjedišta, i dva lava stajahu pokraj tijeh ručica.
20
I dvanaest lavova stajahu na šest basamaka otud i odovud. Ne bi takav načinjen ni u kojem carstvu.
21
I svi sudovi iz kojih pijaše car Solomon bijahu zlatni, i svi sudovi u domu od šume Livanske bijahu od čistoga zlata; od srebra ne bješe ništa; srebro bješe ništa za vremena Solomonova.
22
Jer car imaše lađe Tarsiske na moru s lađama Hiramovijem; jedanput u tri godine vraćahu se lađe Tarsiske donoseći zlato i srebro, slonove kosti, majmune i paune.
23
Tako car Solomon bijaše veći od svijeh careva zemaljskih bogatstvom i mudrošću.
24
I iz cijele zemlje tražahu da vide Solomona, da čuju mudrost njegovu koju mu dade Gospod u srce.
25
I donošahu mu svi dare, sudove srebrne i sudove zlatne, i haljine i oružje, i mirise, i konje i mazge, svake godine.
26
Tako nakupi Solomon kola i konjika, i imaše tisuću i četiri stotine kola i dvanaest tisuća konjika, koje razredi po gradovima gdje mu bijahu kola i kod sebe u Jerusalimu.
27
I učini car, te u Jerusalimu bijaše srebra kao kamenja i kedrovijeh drva kao divljih smokava koje rastu po polju, tako mnogo.
28
I dovođahu Solomonu konje iz Misira i svakojaki trg, jer trgovci carevi uzimahu trg različan za cijenu.
29
I dolažahu kola iz Misira po šest stotina sikala srebra, a konj po sto i pedeset. I tako svi carevi Hetejski i carevi Sirski dobijahu konje preko njih.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.