Stari zavet · Istorijske knjige
1. o carevima 17
Carstvo Izrailjevo: prorok Ilija objavljuje sušu; gavrani ga hrane; čudom hrani udovicu u Sarepti i vaskrsava njezina sina.
1
Tada reče Ahavu Ilija Tesvićanin, jedan od naseljenika Galadskih: Tako da je živ Gospod Bog Izrailjev pred kojim stojim, ovijeh godina neće biti rose ni dažda dokle ja ne rečem.
2
Potom dođe njemu riječ Gospodnja govoreći:
3
Idi odavde i obrati se na istok, i sakrij se kod potoka Horata prema Jordanu.
4
I iz onoga potoka pij, a gavranima sam zapovjedio da te hrane ondje.
5
I on otide i učini po riječi Gospodnjoj, i otišav stani se kod potoka Horata, koji je prema Jordanu.
6
I ondje mu gavrani donošahu hljeba i mesa jutrom i večerom, a iz potoka pijaše.
7
Ali poslije godinu dana presahnu potok, jer ne bješe dažda u zemlji.
8
Tada dođe njemu riječ Gospodnja govoreći:
9
Ustani, idi u Sareptu Sidonsku i sjedi ondje; evo, zapovjedio sam ondje ženi udovici da te hrani.
10
I ustavši otide u Sareptu, i kad dođe na vrata gradska, gle, žena udovica kupljaše ondje drva; i on je dozva i reče joj: Donesi mi malo vode u sudu da se napijem.
11
I ona pođe da donese; a on je viknu i reče: Donesi mi i hljeba malo.
12
A ona reče: Tako da je živ Gospod Bog tvoj, nemam pečena hljeba do grst brašna u zdjeli i malo ulja u krčagu; i, eto, kupim drvaca da otidem i zgotovim sebi i sinu svojemu da pojedemo, pa onda da umremo.
13
A Ilija joj reče: Ne boj se, idi, zgotovi kako si rekla; ali umijesi prvo meni jedan kolačić od toga i donesi mi, pa poslije gotovi sebi i sinu svojemu.
14
Jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Brašno se iz zdjele neće potrošiti, niti će ulja u krčagu nestati dokle ne pusti Gospod dažda na zemlju.
15
I ona otide i učini kako reče Ilija; i jede i ona i on i dom njezin godinu dana;
16
Brašno se iz zdjele ne potroši, niti ulja u krčagu nesta, po riječi Gospodnjoj koju reče preko Ilije.
17
A poslije toga razbolje se sin ženi domaćici, i bolest njegova bi vrlo teška tako da izdahnu.
18
I ona reče Iliji: Šta je tebi do mene, čovječe Božji? Jesi li došao k meni da spomeneš bezakonje moje i da mi umoriš sina?
19
A on joj reče: Daj mi sina svojega. I uzev ga iz naručja njezina, odnese ga u gornju klijet gdje on sjeđaše, i položi ga na postelju svoju.
20
Tada zavapi ka Gospodu i reče: Gospode Bože moj, zar si i ovu udovicu kod koje sam gost tako ucvijelio umorivši joj sina?
21
I pruživ se nad djetetom, tri puta zavapi ka Gospodu govoreći: Gospode Bože moj, neka se povrati u dijete duša njegova.
22
I Gospod usliši glas Ilijin, te se povrati u dijete duša njegova, i oživje.
23
A Ilija, uzev dijete, snese ga iz gornje klijeti u kuću i dade ga materi njegovoj, i reče Ilija: Vidi, živ je tvoj sin!
24
A žena reče Iliji: Sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istina.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.