1. o carevima 11

Ali car Solomon ljubljaše mnoge žene tuđinke, osim kćeri Faraonove, Moavke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetejke,

Od ovijeh naroda za koje bješe rekao Gospod sinovima Izrailjevim: Ne idite k njima i oni da ne dolaze k vama, jer će zanijeti srce vaše za svojim bogovima. Za njih prionu Solomon ljubeći ih.

Te imaše žena carica sedam stotina i tri stotine inoča; i žene njegove zanesoše srce njegovo.

I kad ostarje Solomon, žene zanesoše srce njegovo za tuđim bogovima; i srce njegovo ne bi cijelo prema Gospodu Bogu njegovu kao što je bilo srce Davida, oca njegova.

I Solomon hođaše za Astarotom, boginjom Sidonskom, i za Melhomom, gadom Amonskim.

I činjaše Solomon što bješe zlo pred Gospodom i ne hođaše sasvijem za Gospodom kao David, otac njegov.

Tada sagradi Solomon visinu Hemosu, gadu Moavskom, na gori prema Jerusalimu, i Molohu, gadu Amonskom.

Tako učini svijem ženama tuđinkama, te kađahu i prinošahu žrtve svojim bogovima.

A Gospod se razgnjevi na Solomona što se odvrati srce njegovo od Gospoda Boga Izrailjeva, koji mu se bješe javio dva puta.

I bješe mu zapovjedio da ne ide za drugim bogovima, a on ne održa što mu Gospod zapovjedi.

I reče Gospod Solomonu: Što se to nađe na tebi i nijesi držao zavjeta mojega ni uredaba mojih, koje sam ti zapovjedio, zato ću otrgnuti od tebe carstvo i daću ga sluzi tvojemu.

Ali za tvojega vijeka neću to učiniti zbog Davida oca tvojega, nego ću ga otrgnuti iz ruku sina tvojega,

Ali neću otrgnuti svega carstva; jedno ću pleme dati sinu tvojemu zbog Davida, sluge svojega, i zbog Jerusalima koji izabrah.

I podiže Gospod protivnika Solomonu, Adada Idumejca, koji bijaše od carskoga roda u Idumeji.

Jer, kad David bijaše u Idumeji i Joav vojvoda dođe da pokopa pobijene, pobi sve muškinje u Idumeji.

Jer Joav osta ondje šest mjeseca sa svijem Izrailjem dokle ne pobi sve muškinje u Idumeji.

Tada uteče Adad s nekoliko Idumejaca, sluga oca svojega, i otide u Misir; a Adad bješe tada dijete.

I otišavši iz Madijama, dođoše u Faran; i uzevši sa sobom ljude iz Farana, dođoše u Misir k Faraonu caru Misirskom, koji mu dade kuću i odredi mu hranu, a dade mu i zemlje.

I Adad nađe veliku milost u Faraona, te ga oženi sestrom žene svoje, sestrom carice Tahpenese.

I sestra Tahpenesina rodi mu sina Genuvata, kojega othrani Tahpenesa u dvoru Faraonovu, i bješe Genuvat u dvoru Faraonovu među sinovima Faraonovijem.

A kad Adad ču u Misiru da je David počinuo kod otaca svojih i da je umro Joav vojvoda, reče Adad Faraonu: Pusti me da idem u svoju zemlju.

A Faraon mu reče: A šta ti je malo kod mene, te hoćeš da ideš u svoju zemlju? A on reče: Ništa, ali me pusti.

Podiže mu Bog još jednoga protivnika, Rezona, sina Elijadina, koji bješe pobjegao od gospodara svojega Adadezera, cara Sovskoga.

I skupiv k sebi ljude, posta starješina od čete kad ih David ubijaše; potom otišavši u Damask, ostaše ondje i ovladaše Damaskom.

I bješe protivnik Izrailjev svega vijeka Solomonova, i to osim zla koje činjaše Adad; i mržaše na Izrailja carujući u Siriji.

I Jerovoam, sin Navatov, Efraćanin iz Saride, čija mati bješe po imenu Seruja, žena udovica, sluga Solomonov, podiže se na cara.

A ovo bi uzrok zašto se podiže na cara: Solomon građaše Milon i zaziđivaše prolom grada Davida, oca svojega;

A Jerovoam bijaše krjepak i hrabar; zato videći Solomon mladića da nastaje za poslom, postavi ga nad svijem dancima doma Josifova.

Pa u to vrijeme kad Jerovoam otide iz Jerusalima, nađe ga na putu Ahija Silomljanin prorok imajući na sebi novu haljinu, i bijahu njih dvojica sami u polju.

I Ahija uze novu haljinu koja bješe na njemu i razdrije je na dvanaest komada.

I reče Jerovoamu: Uzmi deset komada, jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Evo, istrgnuću carstvo iz ruke Solomonove i daću tebi deset plemena.

Samo će jedno pleme ostati njemu zbog sluge mojega Davida i zbog grada Jerusalima, koji izabrah između svijeh plemena Izrailjevih.

Jer ostaviše mene i pokloniše se Astaroti, boginji Sidonskoj, i Hemosu, bogu Moavskom, i Melhomu, bogu sinova Amonovijeh, i ne hodiše putovima mojim čineći što je pravo preda mnom, uredbe moje i zakone moje, kao David otac njegov.

Ali neću uzeti carstva iz ruku njegovijeh, nego ću ga ostaviti neka vlada dokle je god živ zbog Davida, sluge svojega, kojega izabrah, koji je držao zapovijesti moje i uredbe moje.

Nego ću uzeti carstvo iz ruku sina njegova i daću tebi od njega deset plemena.

A sinu ću njegovu dati jedno pleme da bude vidjelo Davidu, sluzi mojemu, vazda preda mnom u gradu Jerusalimu, koji izabrah da u njemu namjestim ime svoje.

Tebe ću, dakle, uzeti da caruješ nad svijem što ti duša želi, i bićeš car nad Izrailjem.

I ako uzaslušaš sve što ti zapovjedim, i uzideš mojim putovima i uščiniš što je pravo preda mnom, držeći uredbe moje i zapovijesti moje, kao što je činio David sluga moj, biću s tobom i sazidaću ti tvrd dom kao što sam sazidao Davidu, i daću ti Izrailja.

I mučiću sjeme Davidovo za to, ali ne svagda.

Zato tražaše Solomon da ubije Jerovoama; ali se Jerovoam podiže i pobježe u Misir k Sisaku, caru Misirskom, i bi u Misiru dok ne umrije Solomon.

A ostala djela Solomonova i što je god činio, i mudrost njegova nije li to zapisano u knjizi djela Solomonovijeh?

A carova Solomon u Jerusalimu nad svijem Izrailjem četrdeset godina.

I počinu Solomon kod otaca svojih, i bi pogreben u gradu Davida, oca svojega; a Rovoam, sin njegov, zacari se na njegovo mjesto.