Stari zavet · Istorijske knjige
1. o carevima 20
Carstvo Izrailjevo: Ahavovi ratovi i pobjeda nad sirijskim carem Ven-Adadom.
1
Ven_Adad car Sirskijski skupi vojsku svoju, i imaše sa sobom trideset i dva cara, i konje i kola; i otišavši opkoli Samariju i stade je biti.
2
I posla poslanike k Ahavu, caru Izrailjevu, u grad,
3
I poruči mu: Ovako veli Ven-Adad: Srebro tvoje i zlato tvoje moje je, tako i žene tvoje i tvoji lijepi sinovi moji su.
4
A car Izrailjev odgovori i reče: Kao što si rekao, gospodaru moj care, ja sam tvoj i sve što imam.
5
A poslanici opet dođoše i rekoše: Ovako veli Ven-Adad: Poslao sam k tebi i poručio: Srebro svoje i zlato svoje i žene svoje i sinove svoje da mi daš.
6
Zato ću sjutra u ovo doba poslati sluge svoje k tebi da pregledaju kuću tvoju i kuću sluga tvojih, i što ti je god milo, oni će uzeti i odnijeti.
7
Tada dozva car Izrailjev sve starješine zemaljske i reče: Gledajte i vidite kako ovaj traži zlo; jer posla k meni po mene i po sinove moje, po srebro moje i po zlato moje, i ja mu ne branih.
8
A sve starješine i sav narod rekoše mu: Ne slušaj ga i ne pristaj.
9
I reče poslanicima Ven-Adadovijem: Kažite caru gospodaru mojemu: Što si prvo poručio sluzi svojemu sve ću učiniti; ali ovo ne mogu učiniti. Tako otidoše poslanici i odnesoše mu taj odgovor.
10
A Ven-Adad posla k njemu i poruči: Tako da mi učine bogovi i tako da dodadu! Neće biti dosta praha od Samarije da svemu narodu koji ide za mnom dopadne po jedna grst.
11
A car Izrailjev odgovori i reče: Kažite: Neka se ne hvali onaj koji se opasuje kao onaj koji se raspasuje.
12
A kad on to ču, pijući s carevima pod šatorima, reče slugama svojim: Dižite se. I digoše se na grad.
13
Tada, gle, pristupi jedan prorok k Ahavu, caru Izrailjevu, i reče: Ovako veli Gospod: Vidiš li sve ovo mnoštvo? Evo, ja ću ti ga dati u ruke danas da poznaš da sam ja Gospod.
14
A Ahav reče: Preko koga? A on reče: Ovako veli Gospod: Preko momaka knezova zemaljskih. Opet reče: Ko će zametnuti boj? A on reče: Ti.
15
Tada prebroji momke knezova zemaljskih, i bješe ih dvjesta i trideset i dva; poslije njih prebroja sav narod, sve sinove Izrailjeve, i bješe ih sedam tisuća.
16
I izidoše u podne; a Ven-Adad pijući opi se u šatorima s tridest i dva cara koji mu dođoše u pomoć.
17
I izidoše prvo momci knezova zemaljskih; a Ven-Adad posla, i javiše mu i rekoše: Izidoše ljudi iz Samarije.
18
A on reče: Ako su izašli mira radi, pohvatajte ih žive; ako su izašli na boj, pohvatajte ih žive.
19
I izidoše iz grada momci knezova zemaljskih, i vojska za njima.
20
I svaki ubi s kojim se sukobi, te Sirci pobjegoše, a Izrailjci ih potjeraše. I Ven-Adad, car Sirski, pobježe na konju s konjicima.
21
I car Izrailjev izide i pobi konje i kola, i učini velik pokolj među Sircima.
22
Potom dođe prorok k caru Izrailjevu i reče mu: Idi, budi hrabar; i promisli i vidi šta ćeš činiti, jer će dogodine opet doći car Sirski na te.
23
A caru Sirskom rekoše sluge njegove: Njihovi su bogovi gorski bogovi, zato nas nadjačaše; nego da se bijemo s njima u polju, zacijelo ćemo ih nadjačati.
24
Učini, dakle, ovako: Ukloni te careve s mjesta njihovijeh i postavi vojvode umjesto njih.
25
Pa skupi vojsku kakva je bila ona koja ti je izginula, i konje kakvi su bili oni konji, i kola kao ona kola, pa da se pobijemo s njima u polju; zacijelo ćemo ih nadjačati. I posluša ih i učini tako.
26
A kad prođe godina, Ven-Adad prebroji Sirce, i pođe u Afek da vojuje na Izrailja.
27
I sinovi Izrailjevi prebrojiše se i, ponesavši hrane, izidoše pred njih. I stadoše u oko sinovi Izrailjevi prema njima, kao dva mala stada koza, a Sirci bijahu prekrilili zemlju.
28
Tada dođe čovjek Božji, i progovori caru Izrailjevu i reče: Ovako veli Gospod: Što Sirci rekoše da je Gospod gorski Bog a nije Bog poljski, zato ću ti dati u ruke sve ovo mnoštvo veliko da znate da sam ja Gospod.
29
I stajahu u okolu jedni prema drugima sedam dana; a sedmoga dana pobiše se, i sinovi Izrailjevi pobiše Siraca sto tisuća pješaka u jedan dan.
30
A ostali pobjegoše u grad Afek, i pade zid na dvadeset i sedam tisuća ljudi koji bijahu ostali. I Ven-Adad, pobjegav u grad, uđe u najtajniju klijet.
31
A sluge mu rekoše: Evo, čuli smo da su carevi doma Izrailjeva milostivi carevi; da vežemo kostrijet oko sebe i da metnemo uzice sebi oko vratova, pa da izidemo pred cara Izrailjeva da ako ostavi u životu dušu tvoju.
32
I vezaše kostrijet oko sebe, i metnuše uzice sebi oko vratova, i dođoše k caru Izrailjevu i rekoše: Sluga tvoj Ven-Adad veli: Ostavi u životu dušu moju. A on reče: Je li još živ? Brat mi je.
33
A ljudi uzeše to za dobar znak, i odmah, da bi ga uhvatili za riječ, rekoše: Brat je tvoj Ven-Adad. A on reče: Idite, dovedite ga. Tada Ven-Adad izide k njemu; a on ga posadi na svoja kola.
34
Tada mu reče Ven-Adad: Gradove koje je uzeo otac moj tvome ocu, vratiću, i načini sebi ulice u Damasku kao što je otac moj učinio u Samariji. A on odgovori: S tom vjerom otpustiću te. I učini vjeru s njim i otpusti ga.
35
Tada jedan između sinova proročkih reče drugome po riječi Gospodnjoj: Bij me. Ali ga onaj ne htje biti.
36
A on mu reče: Što ne posluša glasa Gospodnjega, zato, evo, kad otideš od mene, lav će te zaklati. I kad otide od njega, sukobi ga lav i zakla ga.
37
Opet našav drugoga, reče mu: Bij me. A onaj ga izbi i izrani ga.
38
Tada otide prorok i stade na put kuda će car proći, i nagrdi se pepelom po licu.
39
A kad car prolažaše, on viknu cara i reče: Tvoj sluga bijaše izašao u boj, a jedan došavši dovede mi čovjeka i reče: Čuvaj ovoga čovjeka; ako li ga nestane, biće tvoja duša za njegovu dušu, ili ćeš platiti talanat srebra.
40
A kad tvoj sluga imaše posla tamo-amo, njega nesta. Tada mu reče car Izrailjev: To ti je sud, sam si odsudio.
41
A on brže ubrisa pepeo s lica, i car Izrailjev pozna ga da je jedan od proroka.
42
A on mu reče: Ovako veli Gospod: Što si pustio iz ruku čovjeka kojega sam ja osudio da se istrijebi, duša će tvoja biti za njegovu dušu i narod tvoj za njegov narod.
43
I otide car Izrailjev kući svojoj zlovoljan i ljutit, i dođe u Samariju.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.