Stari zavet · Istorijske knjige

1. o carevima 4

Solomonovi pristavi; njegova moć i mudrost.

A car Solomon carovaše nad svijem Izrailjem.

A ovo bijahu knezovi njegovi: Azarija, sin Sadokov, namjesnik;

Elioref i Ahija, sinovi Sisini, pisari; Josafat, sin Ahiludov, pametar;

Venaja, sin Jodajev, vojvoda; a Sadok i Avijatar sveštenici;

A Azarija, sin Natanov, bješe nad pristavima; a Zavud, sin Natanov, prvi vijećnik, prijatelj carev;

A Ahisar, upravitelj dvorski; a Adoniram, sin Avdin, nad carskim poslenicima.

I imaše Solomon dvanaest pristava po svemu Izrailju, koji hranjahu cara i sav dom njegov; po mjesec dana u godini svaki bijaše dužan hraniti.

A ovo su im imena: Sin Urov u gori Jefremovoj;

Sin Dekerov u Makasu i u Salvimu i Vetsemesu i Elonu Vetananskom;

Sin Esedov u Aruvotu; pod njim bijaše Sohot i sva zemlja Eferova;

Sin Avinadavov nad svijem krajem Dorskim; žena mu bješe Tafata kći Solomonova;

Vana, sin Ahiludov, nad Tenahom i Megidonom i svijem Vetsanom, koji je do Sartane pod Jezraelom, od Vet-Sana do Avel-Meola, do preko Jok-Meama;

Sin Geverov u Ramotu Galadskom; imaše Sela Jaira, sina Manasijina, u Galadu i kraj Argovski u Vasanu, šezdeset velikih gradova sa zidovima i prijevornicima mjedenijem;

Ahinadav, sin Idov, u Mahanajimu;

Ahimas u Neftalimu; i on bješe oženjen kćerju Solomonovom Vasematom;

Vana, sin Husajev, u Asiru i uAlotu;

Josafat, sin Farujin, u Isaharu;

Simej, sin Ilin, u Venijaminu;

Gever, sin Urijev, u zemlji Galadskoj, u zemlji Siona, cara Amorejskoga i Oga, cara Vasanskoga; jedan bješe pristav u toj zemlji.

Jude i Izrailja bijaše mnogo kao pijeska pokraj mora; i jeđahu i pijahu i veseljahu se.

A Solomon vladaše svijem carstvima od rijeke do zemlje Filistejske i do međe Misirske, i donošahu dare i služahu Solomonu svega vijeka njegova.

A hrana Solomonova bijaše na dan trideset kora bijeloga brašna, i šezdeset kora drugoga brašna;

Deset volova ugojenijeh i dvadeset s paše, i sto ovaca, osim jelena i srna i divokoza i ugojenijeh ptica.

Jer on vladaše svuda s ovu stranu rijeke od Tapse do Gaze, nad svijem carevima s ovu stranu rijeke, i bješe miran sa sviju strana unaokolo.

I življahu Juda i Izrailj bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana do Virsaveje, svega vijeka Solomonova.

I imaše Solomon četrdeset tisuća konja za jaslima za kola svoja, i dvadeset tisuća konjika.

I pristavi hranjahu cara Solomona i sve koji dolažahu za sto cara Solomona, svaki svoga mjeseca, i ne dadijahu da se čega premakne.

A ječam i slamu za konje i za mazge donošahu na mjesto gdje bijahu, svaki kako mu bijaše određeno.

I Bog dade mudrost Solomonu i razum vrlo velik i srce prostrano kao pijesak na obali morskoj.

Jer mudrost Solomonova bijaše veća od mudrosti svijeh istočnijeh naroda i od sve mudrosti Misirske.

Mudriji bijaše od svakoga čovjeka, i od Etana Ezraita i od Emana i od Halkola i od Darde, sinova Maolovijeh; i razglasi se ime njegovo po svijem narodima unaokolo.

I izgovori tri tisuće priča, i bijaše pjesama njegovijeh tisuća i pet.

Govorio je o drveću, od kedra na Livanu do isopa koji niče iz zida; govorio je i o stoci i o pticama i o bubinama i o ribama.

I dolažahu iz svijeh naroda da čuju mudrost Solomonovu, od svijeh careva na zemlji, koji čuše za mudrost njegovu.

Glave · 1. o carevima

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.