1. o carevima 12

Tada otide Rovoam u Sihem, jer se ondje skupi sav Izrailj da ga zacare.

A Jerovoam, sin Navatov, koji još bijaše u Misiru pobjegavši onamo od cara Solomona, kad ču, on još osta u Misiru.

Ali poslaše i dozvaše ga. Tako Jerovoam i sav zbor Izrailjev dođoše i rekoše Rovoamu govoreći:

Tvoj je otac metnuo na nas težak jaram; nego ti sada olakšaj ljutu službu oca svojega i teški jaram koji je metnuo na nas, pak ćemo ti služiti.

A on im reče: Idite, pa do tri dana dođite opet k meni. I narod otide.

Tada car Rovoam učini vijeće sa starcima koji stajaše pred Solomonom, ocem njegovijem, dok bijaše živ i reče: Kako svjetujete da odgovorim narodu?

A oni mu odgovoriše govoreći: Ako danas ugodiš narodu i poslušaš ih i odgovoriš im lijepijem riječima, oni će ti biti sluge svagda.

Ali on ostavi svjet što ga svjetovaše starci i učini vijeće s mladićima koji odrastoše s njim i koji stajahu pred njim.

I reče im: Šta vi svjetujete da odgovorimo narodu koji mi rekoše govoreći: Olakšaj jaram koji je metnuo na nas tvoj otac?

Tada mu odgovoriše mladići koji odrastoše s njim, i rekoše: Ovako kaži narodu što ti reče: Tvoj je otac metnuo na nas težak jaram, nego nam ti olakšaj; ovako im reci: Moj je mali prst deblji od bedara oca mojega.

Otac je moj metnuo na vas težak jaram, a ja ću još dometnuti na vaš jaram; otac vas je moj šibao bičevima, a ja ću vas šibati bodljivijem bičevima.

A treći dan dođe Jerovoam i sav narod k Rovoamu, kako im bješe kazao car rekavši: Dođite opet k meni do tri dana.

I car odgovori oštro narodu ostavivši svjet što ga svjetovaše starci;

I reče im kako ga svjetovaše mladići govoreći: Moj je otac metnuo na vas težak jaram, a ja ću još dometnuti na jaram vaš; otac vas je moj šibao bičevima, a ja ću vas šibati bodljivijem bičevima.

I car ogluši se naroda, jer Gospod bješe tako uredio da bi potvrdio riječ svoju što je rekao preko Ahije Silomljanina Jerovoamu, sinu Navatovu.

A kad vidje sav Izrailj gdje ih se car ogluši, odgovori narod caru govoreći: Kakav dio mi imamo s Davidom? Nemamo našljedstva sa sinom Jesejevijem. U šatore svoje, Izrailju! A ti, Davide, sad gledaj svoju kuću. Tako otide Izrailj u šatore svoje.

Samo nad sinovima Izrailjevijem koji življahu po gradovima Judinijem, zacari se Rovoam.

I car Rovoam posla Adorama koji bijaše nad dankom; ali ga sav Izrailj zasu kamenjem, te pogibe, a car Rovoam brže sjede na kola, te pobježe u Jerusalim.

Tako otpade Izrailj od doma Davidova do današnjega dana.

I kad ču sav Izrailj da se vratio Jerovoam, poslavši dozvaše ga na skupštinu i postaviše ga carem nad svijem Izrailjem. Ne prista za domom Davidovijem nijedno pleme osim samoga plemena Judina.

A Rovoam došav u Jerusalim, sazva sav dom Judin i pleme Venijaminovo, sto i osamdeset tisuća odabranijeh vojnika, da zavojšte na dom Izrailjev da povrate carstvo Rovoamu, sinu Solomonovu.

Ali dođe riječ Božja Semeju, čovjeku Božijemu, govoreći:

Kaži Rovoamu, sinu Solomonovu, caru Judinu, i svemu domu Judinu i Venijaminovu i ostalome narodu, i reci:

Ovako veli Gospod: Ne idite i ne bijte se s braćom svojom, sinovima Izrailjevijem; vratite se svak svojoj kući, jer sam ja naredio tako da bude. I oni poslušaše riječ Gospodnju i vrativši se otidoše kako Gospod reče.

Potom sazida Jerovoam Sihem u gori Jefremovoj i naseli se u njemu; a poslije otide odande i sazida Fanuil.

I reče Jerovoam u srcu svom: Može se carstvo povratiti domu Davidovu.

Ako ovaj narod stane ići u Jerusalim da prinosi žrtve u domu Gospodnjem, srce će se narodu obratiti ka gospodaru njegovu Rovoamu, caru Judinu, te će me ubiti i povratiće se k Rovoamu, caru Judinu.

Zato car smisli, te načini dva teleta od zlata, pa reče narodu: Ne treba više da idete u Jerusalim; evo bogova tvojih, Izrailju, koji su te izveli iz zemlje Misirske.

I namjesti jedno u Vetilju, a drugo namjesti u Danu.

I to bi na grijeh, jer narod iđaše k jednome do Dana.

I načini kuću na visini, i postavi sveštenike od prostoga naroda koji ne bijahu od sinova Levijevih.

I učini Jerovoam praznik osmoga mjeseca petnaestoga dana, kao što je praznik u zemlji Judinoj, i prinese žrtve na oltaru; tako učini i u Vetilju prinoseći žrtve teocima koje načini; i postavi u Vetilju sveštenike visinama koje načini.

I petnaestoga dana osmoga mjeseca, koji bješe smislio u srcu svom, prinošaše žrtve na oltaru koji načini u Vetilju, i praznovaše praznik sa sinovima Izrailjevijem i pristupi k oltaru da kadi.