Stari zavet · Istorijske knjige
1. o carevima 22
Rat protiv Sirijaca. Prorok Miheja proriče polom. Ahavova propast. Josafatova vladavina nad Judom. Car Ohozija u Izrailju.
1
I prođoše tri godine bez rata između Siraca i Izrailjaca.
2
A treće godine dođe Josafat, car Judin, k caru Izrailjevu.
3
I reče car Izrailjev slugama svojim: Ne znate li da je naš Ramot u Galadu? A mi ne radimo da ga uzmemo iz ruku cara Sirskoga.
4
I reče Josafatu: Hoćeš li ići sa mnom na vojsku na Ramot Galadski? A Josafat reče caru Izrailjevu: Ja kao ti, narod moj kao tvoj narod, konji moji kao tvoji konji.
5
Još reče Josafat caru Izrailjevu: Upitaj danas šta će Gospod reći.
6
Tada car Izrailjev sabra oko četiri stotine proroka i reče im: Hoću li ići na vojsku na Ramot Galadski ili ću se okaniti? A oni rekoše: Idi, jer će ga Gospod dati u ruke caru.
7
A Josafat reče: Ima li tu još koji prorok Gospodnji da ga pitamo?
8
A car Izrailjev reče Josafatu: Ima još jedan čovjek preko kojega bismo mogli upitati Gospoda; ali ja mrzim na nj, jer mi ne proriče dobra nego zlo; to je Miheja, sin Jemlin. A Josafat reče: Neka car ne govori tako.
9
Tada car Izrailjev dozva jednoga dvoranina i reče mu: Brže dovedi Miheju, sina Jemlina.
10
A car Izrailjev i Josafat, car Judin, sjeđahu svaki na svojem prijestolu obučeni u carske haljine na poljani kod vrata Samarijskih, i svi proroci prorokovahu pred njima.
11
I Sedekija, sin Hananin, načini sebi gvozdene rogove i reče: Ovako veli Gospod: Ovijem ćeš pobosti Sirce dokle ih ne istrijebiš.
12
Tako i svi proroci prorokovahu govoreći: Idi na Ramot Galadski i bićeš srećan, jer će ga Gospod dati caru u ruke.
13
A poslanik koji otide da dozove Miheju, reče mu govoreći: Evo, proroci proriču svi jednijem glasom dobro caru; neka i tvoja riječ bude kao riječ njihova, govori dobro.
14
A Miheja reče: Tako da je živ Gospod, govoriću ono što mi Gospod kaže.
15
I kad dođe k caru, reče mu car: Miheja! Hoćemo li ići na vojsku na Ramot Galadski ili ćemo se okaniti? A on mu reče: Idi, bićeš srećan, jer će ga Gospod dati caru u ruke.
16
A car mu reče: Koliko ću te puta zaklinjati da mi ne govoriš nego istinu u ime Gospodnje?
17
Tada reče: Vidjeh sav narod Izrailjev razasut po planinama kao ovce koje nemaju pastira; jer reče Gospod: Ovi nemaju gospodara; neka se vrate svak svojoj kući s mirom.
18
Tada reče car Izrailjev Josafatu: Nijesam li ti rekao da mi neće prorokovati dobra nego zlo?
19
A Miheja mu reče: Zato čuj riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane.
20
I reče Gospod: Ko će prevariti Ahava da otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reče ovo, a drugi ono.
21
Tada izide jedan duh i, stavši pred Gospoda, reče: Ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: Kako?
22
Odgovori: Izaći ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: Prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi i učini tako.
23
Zato sada eto: Gospod je metnuo lažljiv duh u usta svijem tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te.
24
Tada pristupi Sedekija, sin Hananin, i udari Miheju po obrazu govoreći: Kuda je otišao duh Gospodnji od mene da govori s tobom?
25
A Miheja mu reče: Eto, vidjećeš u onaj dan kad otideš u najtajniju klijet da se sakriješ.
26
Tada car Izrailjev reče: Uhvati Miheju i odvedi ga k Amonu, zapovjedniku gradskom, i k Joasu, sinu carevu;
27
I reci im: Ovako veli car: Metnite ovoga u tamnicu i dajte mu po malo hljeba i po malo vode dokle se ne vratim u miru.
28
A Miheja reče: Ako se vratiš u miru, nije Gospod govorio preko mene. Još reče: Čujte, svi narodi!
29
I otide car Izrailjev s Josafatom, carem Judinijem, na Ramot Galadski.
30
I reče car Izrailjev Josafatu: Ja ću se preobući kad pođem u boj, a ti obuci svoje odijelo. I preobuče se car Izrailjev i otide u boj.
31
A car Sirski zapovjedi vojvodama, kojih bijahu trideset i dvije nad kolima njegovijem, i reče: Ne udarajte ni na maloga ni na velikoga, nego na samoga cara Izrailjeva.
32
I kad vojvode od kola vidješe Josafata, rekoše: Zacijelo je car Izrailjev. I okrenuše se na nj da udare; ali Josafat povika.
33
A vojvode od kola vidješe da nije car Izrailjev, te odstupiše od njega.
34
A jedan zastrijeli iz luka nagonom i ustrijeli cara Izrailjeva gdje spuča oklop. A on reče svojemu vozaču: Savij rukom svojom i izvezi me iz boja, jer sam ranjen.
35
I boj bi žestok onoga dana, a car zaosta na kolima svojim prema Sircima, pa umrije uveče, i krv iz rane njegove tecijaše u kola.
36
I prođe glasnik po vojsci o zahodu sunčanom govoreći: Svak u svoj grad i svak u svoju zemlju!
37
Tako umrije car, i odnesoše ga u Samariju; i pogreboše cara u Samariji.
38
A kad prahu kola na jezeru Samarijskom, lizaše psi krv njegovu, tako i kad prahu oružje njegovo, po riječi koju reče Gospod.
39
A ostala djela Ahavova i sve što je učinio, i za kuću od slonove kosti koju je sagradio i za sve gradove što je sagradio, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh?
40
Tako počinu Ahav kod otaca svojih, i na njegovo se mjesto zacari Ohozija, sin njegov.
41
A Josafat, sin Asin, zacari se nad Judom četvrte godine carovanja Ahavova nad Izrailjem;
42
I imaše Josafat trideset i pet godina kad poče carovati, i carova dvadeset i pet godina u Jerusalimu. A materi mu bješe ime Azuva, kći Silejeva.
43
I hođaše putem Ase, oca svojega, sasvijem, i ne odstupi od njega čineći sve što je pravo pred Gospodom.
44
Ali visina ne oboriše; narod još prinošaše žrtve i kađaše na visinama.
45
I učini mir Josafat s carem Izrailjevijem.
46
A ostala djela Josafatova i junaštva što učini i kako vojeva, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh?
47
On istrijebi iz zemlje svoje ostatak adžuvana, koji bijahu ostali za života Ase, oca njegova.
48
U to vrijeme ne bijaše cara u Idumeji, nego bijaše namjesnik carev.
49
I Josafat načini lađe Tarsiske da idu u Ofir po zlato; ali ne otidoše jer se lađe razbiše u Esion-Gaveru.
50
Tada reče Ohozija, sin Ahavov, Josafatu; Neka idu moje sluge s tvojim slugama na lađama. Ali Josafat ne htje.
51
I počinu Josafat kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u gradu Davida, oca njegova, a na njegovo se mjesto zacari Joram, sin njegov.
52
Ohozija, sin Ahavov, zacari se nad Izrailjem u Samariji sedamnaeste godine carovanja Josafatova nad Judom; i carova nad Izrailjem dvije godine.
53
I činjaše što je zlo pred Gospodom, i hođaše putem oca svojega i putem matere svoje i putem Jerovoama, sina Navatova, koji navede na grijeh Izrailja.
54
I služaše Valu i klanjaše mu se, i gnjevljaše Gospoda Boga Izrailjeva sasvijem kako je činio otac njegov.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.