1. o carevima 2

A kad dođe vrijeme Davidu da umre, zapovjedi Solomonu, sinu svojemu, govoreći:

Ja idem kuda ide sve na zemlji; a ti budi hrabar i budi čovjek.

I drži što ti je Gospod Bog tvoj zapovjedio da držiš hodeći putovima njegovijem i držeći uredbe njegove i zapovjesti njegove i zakone njegove i svedočanstva njegova, kako je napisano u zakonu Mojsijevu, da bi napredovao u svemu što uzradiš i za čim se god okreneš,

Da bi Gospod ispunio riječ svoju koju mi je rekao govoreći: Ako uspaze sinovi tvoji na put svoj hodeći preda mnom vjerno, svijem srcem svojim i svom dušom svojom, tada ti neće nestati čovjeka na prijestolu Izrailjevu.

A ti znaš šta mi je učinio Joav, sin Serujin, šta je učinio dvjema vojvodama Izrailjevijem, Aveniru, sinu Nirovu i Amasi, sinu Jeterovu, koje ubi prolivši u miru krv kao u ratu, i okalja krvlju kao u ratu pojas svoj oko sebe, i obuću svoju na nogu.

Učini, dakle, po mudrosti svojoj, i nemoj dati da se sijeda glava njegova spusti s mirom u grob.

Sinovima pak Varzelaja od Galada učini milost, i neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom, jer su tako došli k meni kad sam bježao od Avesaloma, brata tvojega.

I eto, kod tebe je Simej, sin Girin od Venijamina iz Vaurima, koji me je ljuto ružio kad iđah u Mahanajim; ali mi dođe na susret na Jordan, i zakleh mu se Gospodom rekavši: Neću te ubiti mačem.

Ali mu ti nemoj oprostiti, jer si mudar čovjek i znaćeš šta ćeš mu učiniti, da opraviš sijedu glavu njegovu s krvlju u grob.

Tako počinu David kod otaca svojih i bi pogreben u gradu Davidovu.

A carova David nad Izrailjem četrdeset godina: U Hevronu carova sedam godina, a u Jerusalimu carova trideset i tri godine.

I Solomon sjede na prijesto Davida, oca svojega, i carstvo se njegovo utvrdi jako.

Tada dođe Adonija, sin Agitin, k Vitsaveji, materi Solomonovoj; a ona reče: Jesi li dobro došao? A on reče: Dobro.

Potom reče: Imam nešto da ti kažem. A ona reče: Govori.

Tada reče: Ti znaš da je moje bilo carstvo, i da je u mene bio upro oči sav Izrailj da ja budem car; ali se carstvo prenese i dopade bratu mojemu, jer mu ga Gospod dade.

Zato te sada molim za jedno; nemoj me odbiti. A ona mu reče: Govori.

A on reče: Govori caru Solomonu, jer ti on neće odbiti, neka mi da za ženu Avisagu Sunamku.

A Vitsaveja reče: Dobro, ja ću govoriti caru za te.

I dođe Vitsaveja k caru Solomonu da mu govori za Adoniju; a car usta i srete je i pokloniv joj se, sjede na svoj prijesto i zapovjedi te namjestiše stolicu materi njegovoj, i ona sjede njemu s desne strane.

Tada ona reče: Iskala bih od tebe jednu malu stvar, nemoj me odbiti. A car joj reče: Išti, majko, neću te odbiti.

Ona reče: Podaj Avisagu Sunamku Adoniju, bratu svojemu, za ženu.

A car Solomon odgovori materi svojoj i reče: Zašto išteš Avisagu Sunamku za Adoniju? Išti i carstvo za nj, jer je on brat moj stariji i ima uza se Avijatara sveštenika i Joava, sina Serujina.

I zakle se car Solomon Gospodom govoreći: Tako da mi učini Bog i tako da doda, sebi na smrt kaza to Adonija danas.

I zato, tako da je živ Gospod koji me je utvrdio i posadio me na prijestolu Davida oca mojega, i koji mi je načinio kuću kao što je rekao, danas će poginuti Adonija.

I posla car Solomon Venaju, sina Jodajeva, koji uloži na nj, te pogibe.

A Avijataru svešteniku reče car: Idi u Anatot na njivu svoju, jer si zaslužio smrt, ali te neću danas pogubiti, jer si nosio kovčeg Gospodnji pred Davidom ocem mojim i podnosio si sve nevolje koje je podnosio otac moj.

Tako Solomon svrgne Avijatara da ne bude sveštenik Gospodnji, da ispuni riječ Gospodnju što reče u Silomu za dom Ilijev.

I ovaj glas dođe do Joava; a Joav bješe pristao za Adonijom, premda za Avesalomom ne bješe pristao; i uteče Joav u šator Gospodnji i uhvati se za rogove oltaru.

I javiše caru Solomonu: Joav uteče u šator Gospodnji, i eno ga kod oltara. A Solomon posla Venaju, sina Jodajeva, govoreći: Idi, uloži na nj.

I ušav Venaja u šator Gospodnji, reče mu: Car je kazao izidi. A on reče: Neću; nego ovdje hoću da umrem. A Venaja javi caru govoreći: Tako reče Joav i tako mi odgovori.

A car mu reče: Učini kako je rekao, uloži na nj, i pogrebi ga, i skini s mene i s doma oca mojega krv pravu koju je prolio Joav.

I neka Gospod obrati krv njegovu na njegovu glavu što uloži na dva čovjeka pravednija i bolja od sebe, i ubi ih mačem bez znanja oca mojega Davida: Avenira, sina Nirova, vojvodu Izrailjeva i Amasu, sina Jeterova, vojvodu Judina;

Neka se, dakle, krv njihova vrati na glavu Joavovu i na glavu sjemena njegova dovijeka; a Davidu i sjemenu njegovu i domu njegovu i prijestolu njegovu neka bude mir dovijeka od Gospoda.

I otide Venaja, sin Jodajev, i uloži na nj i pogubi ga, i bi pogreben kod kuće svoje u pustinji.

Tada postavi car Venaju, sina Jodajeva, na njegovo mjesto nad vojskom, a Sadoka sveštenika postavi car na mjesto Avijatarovo.

Potom posla car i dozva Simeja i reče mu: Sagradi sebi kuću u Jerusalimu, pa tu sjedi i ne izlazi odatle nikuda.

Jer u koji dan izideš i prijeđeš preko potoka Kedrona, znaj zacijelo da ćeš poginuti, i krv će tvoja pasti na tvoju glavu.

A Simej reče caru: Dobra je ta riječ; kako je rekao gospodar moj car, tako će učiniti sluga tvoj. I sjedje Simej u Jerusalimu dugo vremena.

Ali se dogodi poslije tri godine, te utekoše dvije sluge Simejeve k Ahisu, sinu Mahinu, caru Gatskom. I bi javljeno Simeju: Eno ti slugu u Gatu.

Tada usta Simej, i osamari svoga magarca i otide u Gat k Ahisu da traži sluge svoje. I vrati se Simej i dovede natrag sluge svoje iz Gata.

I javiše Solomonu da je Simej bio otišao iz Jerusalima u Gat i da se vratio.

Tada car poslav dozva Simeja i reče mu: Nijesam li te zakleo Gospodom i nijesam li ti tvrdo rekao: U koji dan izideš kuda mu drago, znaj zacijelo da ćeš poginuti? I ti mi reče: Dobra je ta riječ koju čuh.

Zašto, dakle, nijesi držao zakletve Gospodnje i zapovijesti koju sam ti zapovjedio?

Potom reče car Simeju: Ti znaš sve zlo za koje zna srce tvoje što si učinio Davidu ocu mojemu; Gospod vraća tvoje zlo na tvoju glavu.

A car će Solomon biti blagosloven, a prijesto Davidov utvrđen pred Gospodom dovijeka.

I zapovjedi car Venaji, sinu Jodajevu, te izide i uloži na nj, te pogibe. I carstvo se utvrdi u ruci Solomonovoj.