Novi zavet · Istorijska knjiga
Djela apostolska 14
Pavle i Varnava u Ikoniji, Listri i Dervi. Iscjeljenje hromog. Povratak u Antiohiju.
1
A dogodi se i u Ikoniji da oni tako isto uđu u sinagogu judejsku, i govore tako da povjerova veliko mnoštvo Judejaca i Jelina.
2
A Judejci koji ostaše nepokorni podbuniše i razdražiše duše neznabožaca na braću.
3
Ali oni ostadoše dosta vremena, govoreći smjelo o Gospodu, koji posvjedočavaše riječ blagodati svoje dajući da bivaju znaci i čuda rukama njihovim.
4
A mnoštvo gradsko se podijeli, i jedni bijahu sa Judejcima, a drugi sa apostolima.
5
Kada pak navališe i neznabošci i Judejci sa poglavarima svojim da ih izruže i kamenuju,
6
Shvativši to, oni pobjegoše u gradove likaonske, Listru i Dervu i u okolinu njihovu,
7
I tamo propovijedahu Jevanđelje.
8
A neki čovjek u Listri sjeđaše nemoćan u nogama, budući hrom od utrobe matere svoje, i nikada ne bješe hodio.
9
Ovaj slušaše Pavla gdje govori, koji pogledavši na njega i vidjevši da ima vjeru da će ozdraviti,
10
Reče snažnim glasom: Tebi govorim u ime Gospoda Isusa Hrista, uspravi se na noge svoje! I on skoči, i hođaše.
11
A kad vidje narod šta Pavle učini, podiže glas svoj govoreći likaonski: Bogovi postadoše slični ljudima i siđoše k nama.
12
I nazivahu Varnavu Zevsom a Pavla Hermesom, jer on vođaše riječ.
13
A žrec Zevsa što bješe pred gradom njihovim, dovede junce, i donese vijence pred vrata, i s narodom htjede da prinese žrtvu.
14
A kad čuše apostoli, Varnava i Pavle, razderaše haljine svoje, i uskočiše među narod vičući i govoreći:
15
Ljudi, šta to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam blagovijestimo da se od ovih ništavnih stvari obratite Bogu živome, koji stvori nebo i zemlju i more i sve što je u njima;
16
Koji u prošlim naraštajima bješe pustio sve narode da idu svojim putevima;
17
Mada ipak ne ostavi sebe neposvjedočena, čineći dobro, dajući nam s neba dažd i godine rodne, puneći srca naša jelom i veseljem.
18
I ovo govoreći jedva umiriše narod da im ne prinosi žrtve (nego da ide svaki svojoj kući. A dok oni ondje boravljahu i poučavahu),
19
Dođoše iz Antiohije i Ikonije Judejci, (i prepirući se javno sa njima, nagovoriše narod da odustane od njih tvrdeći da ništa istinito ne govore, nego sve lažu), i podbunivši masu, kamenovaše Pavla i izvukoše ga izvan grada misleći da je umro.
20
A kad se oko njega skupiše učenici, ustade i uđe u grad, i sutradan iziđe s Varnavom u Dervu.
21
I propovijedajući Jevanđelje gradu onome i pridobivši mnogo učenika, vratiše se u Listru i Ikoniju i Antiohiju,
22
Utvrđujući duše učenika i savjetujući ih da ostanu u vjeri, i da nam kroz mnoge nevolje valja ući u Carstvo Božije.
23
I rukopoložiše im prezvitere za svaku Crkvu, pa pomolivši se Bogu s postom, predadoše ih Gospodu u koga vjerovaše.
24
I prošavši Pisidiju, dođoše u Pamfiliju,
25
I govorivši riječ Gospodnju u Pergi, siđoše u Ataliju,
26
I odande otploviše u Antiohiju, odakle bijahu predani blagodati Božijoj na djelo koje izvršiše.
27
A kad dođoše i sabraše Crkvu, kazaše sve šta učini Bog s njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere.
28
I ostaše ondje ne malo vremena sa učenicima.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.