Novi zavet · Istorijska knjiga
Djela apostolska 7
Govor arhiđakona Stefana pred Sinedrionom. Njegova osuda i prvomučenička smrt za Hrista.
1
A prvosveštenik reče: Jeli to tako?
2
A on reče: Ljudi braćo i oci, čujte! Bog slave javi se ocu našemu Avraamu kad bješe u Mesopotamiji, prije nego se doseli u Haran.
3
I reče mu: Iziđi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega, i dođi u zemlju koju ću ti pokazati.
4
Tada iziđe iz zemlje Haldejske, i doseli se u Haran; i odande, po smrti oca njegova, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sada živite.
5
I ne dade mu nasljedstva u njoj ni stope, i obeća da će je dati u posjed njemu i sjemenu njegovu poslije njega, dok on još nemaše djeteta.
6
A Bog reče ovako: Sjeme tvoje biće došljaci u zemlji tuđoj i porobiće ga i zlostavljaće ga četiri stotine godina.
7
I narodu tome kome će robovati ja ću suditi, reče Bog; i potom će izići, i služiće mi na ovome mjestu.
8
I dade mu zavjet obrezanja, i tako rodi Isaka, i obreza ga u osmi dan; i Isak Jakova, i Jakov dvanaest praotaca.
9
A praoci pozavidješe Josifu i prodadoše ga u Egipat; i Bog bijaše s njim,
10
I izbavi ga od sviju nevolja njegovih, i dade mu milost i premudrost pred Faraonom, carem egipatskim, i postavi ga poglavarem nad Egiptom i svim domom njegovim.
11
A dođe glad na svu zemlju Egipatsku i Hanaansku i nevolja velika, i ne nalažahu hrane oci naši.
12
A Jakov čuvši da ima pšenice u Egiptu posla prvi put oce naše.
13
I kad dođoše drugi put, kaza se Josif braći svojoj, i rod Josifov postade poznat Faraonu.
14
A Josif posla i dozva oca svojega Jakova i svu rodbinu svoju, sedamdeset i pet duša.
15
I siđe Jakov u Egipat, i skonča, on i oci naši;
16
I prenesoše ih u Sihem, i položiše u grob koji kupi Avraam za novce od sinova Emora Sihemljanina.
17
I kako se približavaše vrijeme obećanja za koje se Bog zakle Avraamu, narod se uveća i umnoži u Egiptu.
18
Dok ne nasta drugi car nad Egiptom, koji ne znaše Josifa.
19
Ovaj postupi lukavo sa rodom našim, zlostavljaše oce naše da bacaju djecu svoju da ne ostaju u životu.
20
U to vrijeme se rodi Mojsej i bješe mio Bogu, i bi tri mjeseca gajen u domu oca svojega.
21
A kada je bio izbačen, uze ga kći Faraonova i odgaji ga sebi za sina.
22
I nauči se Mojsej svoj mudrosti egipatskoj, i bješe silan u riječima i u djelima.
23
A kad mu se navršavaše četrdeseta godina, dođe mu na srce da obiđe braću svoju, sinove Izrailjeve.
24
I vidjevši nekoga gdje mu se čini nepravda, uze ga u odbranu i osveti ugnjetavanog, ubivši Egipćanina.
25
A mišljaše on da braća njegova razumiju da im Bog njegovom rukom daje spasenje; ali oni ne razumješe.
26
A sutradan pojavi se među njima dok su se tukli i stade ih miriti govoreći: Ljudi, vi ste braća, zašto činite nepravdu jedan drugome?
27
A onaj što činjaše nepravdu bližnjemu odgurnu ga rekavši: Ko tebe postavi za starješinu i sudiju nad nama?
28
Ili hoćeš i mene da ubiješ kao što si juče ubio Egipćanina?
29
A Mojsej pobježe zbog ove riječi, i posta došljak u zemlji Madijamskoj, gdje rodi dva sina.
30
I kad se navrši četrdeset godina, javi mu se u pustinji gore Sinajske Anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom u kupini.
31
A kada Mojsej vidje, divljaše se viđenju. Kada pak on pristupi da razmotri, bi glas Gospodnji njemu:
32
Ja sam Bog otaca tvojih, Bog Avraamov i Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsej se uplaši i ne smijaše da pogleda.
33
A Gospod mu reče: Izuj obuću sa nogu svojih, jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja.
34
Gledajući vidjeh muku naroda mojega koji je u Egiptu, i čuh njihovo uzdisanje, i siđoh da ih izbavim; i sad hodi da te pošaljem u Egipat.
35
Ovoga Mojseja, kojega se odrekoše govoreći: Ko tebe postavi za starješinu i sudiju? – toga Bog posla za starješinu i izbavitelja rukom Anđela koji mu se javi u kupini.
36
Ovaj ih izvede učinivši čudesa i znake u zemlji Egipatskoj i u Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina.
37
Ovo je Mojsej koji reče sinovima Izrailjevim: Gospod Bog vaš podignuće vam Proroka iz braće vaše, kao mene: njega poslušajte.
38
Ovo je onaj što bješe u crkvi u pustinji sa Anđelom, koji mu je govorio na gori Sinajskoj, i sa ocima našim; koji primi riječi žive, da ih nama dade;
39
Kojega ne htjedoše poslušati oci naši, nego ga odbaciše, i okrenuše se srcem svojim prema Egiptu.
40
Rekavši Aronu: Načini nam bogove koji će ići pred nama, jer sa ovim Mojsejem, koji nas je izveo iz zemlje Egipatske, ne znamo šta mu se dogodi.
41
I u dane one načiniše tele i prinesoše žrtvu idolu, i radovahu se djelima ruku svojih.
42
A Bog se okrenu od njih i predade ih da služe vojsci nebeskoj, kao što je pisano u knjizi Proroka: Eda što zaklano i žrtve prinesoste mi za četrdeset godina u pustinji, dome Izrailjev?
43
I prihvatiste šator Molohov, i zvjezdu boga vašega Remfana, kipove koje načiniste da im se klanjate; i preseliću vas dalje od Vavilona.
44
Oci naši imahu šator svjedočanstva u pustinji, kao što zapovjedi Onaj što govori Mojseju da ga načini po obrascu koji bješe vidio;
45
Njega i naslijedivši oci naši unesoše sa Isusom Navinom pri zauzimanju zemlje neznabožaca, koje progna Bog ispred lica otaca naših; sve do dana Davidovih,
46
Koji nađe blagodat pred Bogom i moljaše da nađe stan Bogu Jakovljevu.
47
A Solomon mu sazida dom.
48
Ali Svevišnji ne živi u rukotvorenim hramovima, kao što govori prorok:
49
Nebo mi je prijesto, a zemlja podnožje nogama mojima; kakav ćete mi dom sazidati, govori Gospod; ili koje je mjesto za počivanje moje?
50
Nije li ruka moja stvorila sve ovo?
51
Tvrdovrati i neobrezani srcem i ušima, vi se svagda protivite Duhu Svetome; kako oci vaši, tako i vi.
52
Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji predskazaše dolazak Pravednika, kojega sada vi izdajnici i ubice postadoste,
53
Vi koji primiste Zakon naredbama anđelskim, i ne održaste.
54
Kad ovo čuše, razjariše se vrlo u srcima svojima, i škrgutahu zubima na njega.
55
A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu,
56
I reče: Evo, vidim nebesa otvorena i Sina Čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu.
57
A oni povikavši iza glasa, zatisnuše uši svoje, i navališe jednodušno na njega,
58
Pa izbacivši ga izvan grada, stadoše ga kamenovati. A svjedoci metnuše haljine svoje kod nogu mladića po imenu Savle,
59
I kamenovahu Stefana koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse, primi duh moj!
60
Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospode, ne uračunaj im grijeh ovaj! I ovo rekavši, usnu.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.