Novi zavet · Istorijska knjiga
Djela apostolska 26
Pavlova odbrana pred Festom i carem Agripom. Poslan je rimskom caru.
1
A Agripa reče Pavlu: Dopušta ti se da govoriš sam o sebi. Onda Pavle podigavši ruku, poče svoju odbranu:
2
Smatram sebe srećnim, care Agripa, što ću se danas pred tobom braniti od svega za što me optužuju Judejci.
3
Osobito što ti poznaješ sve judejske običaje i sporove. Zato te molim da me strpljivo saslušaš.
4
Moje, dakle, življenje od mladosti, koje je od početka bilo među narodom mojim u Jerusalimu, znaju svi Judejci,
5
Koji me znaju od ranije, ako hoće posvjedočiti, da po najstrožoj struji naše vjere življah kao farisej.
6
I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog dade ocima našim,
7
Do kojega naših dvanaest plemena, usrdno služeći dan i noć, nadaju se da će dostići. Za ovu nadu, care Agripa, optužen sam od Judejaca.
8
Zašto vi smatrate da je nevjerovatno da Bog mrtve vaskrsava?
9
I ja sam, zaista, i sam mislio da mi valja mnogo raditi protiv imena Isusa Nazarećanina,
10
Što i činih u Jerusalimu; i mnoge od svetih ja zatvarah u tamnice, primivši vlast od prvosveštenika; i kad ih ubijahu, ja se saglašavah.
11
I po svim sinagogama, često ih mučeći primoravah da hule, i sa prevelikom jarošću protiv njih, gonio sam ih čak i u tuđim gradovima.
12
I tako idući u Damask sa ovlašćenjem i naređenjem od prvosveštenika,
13
U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veću od sijanja sunčanoga, koja obasja mene i one što iđahu sa mnom.
14
A kad mi svi padosmo na zemlju, čuh glas gdje govori meni i kazuje jevrejskim jezikom: Savle, Savle, zašto me goniš? Teško ti je protiv bodila praćati se!
15
A ja rekoh: Ko si ti, Gospode? A on reče: Ja sam Isus kojega ti goniš.
16
Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te postavim za služitelja i svjedoka ovome što si vidio i što ću ti pokazati,
17
Izbavljajući te od naroda judejskoga i od neznabožaca u koje te ja šaljem,
18
Da im otvoriš oči da se od tame obrate svjetlosti i od vlasti satanine Bogu, da vjerom u mene prime oproštenje grijeha i udio sa osvećenima.
19
Zato, care Agripa, ja ne bijah nepokoran nebeskom viđenju;
20
Nego najprije onima u Damasku i u Jerusalimu, zatim po svoj zemlji judejskoj i neznabošcima propovijedah da se pokaju i da se obrate Bogu čineći djela dostojna pokajanja.
21
Zato me Judejci uhvatiše u hramu i htjedoše da me rastrgnu.
22
Ali dobivši pomoć od Boga stojim do samoga ovoga dana i svjedočim malom i velikom, ne kazujući ništa osim ono što su Proroci i Mojsej kazali da će biti:
23
Da će Hristos postradati, i da će biti prvi iz vaskrsenja mrtvih, i da će javiti svjetlost narodu judejskome i neznabošcima.
24
A kada on sebe ovako pravdaše, reče Fest snažnim glasom: Luduješ Pavle! Mnoge te knjige izvode iz pameti.
25
A on reče: Ne ludujem, moćni Feste, nego kazujem riječi istine i razuma.
26
Jer za ovo zna car, kojemu i govorim slobodno; jer ne vjerujem da mu je što od ovoga nepoznato, jer se ovo nije dogodilo u nekom uglu.
27
Vjeruješ li, care Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ.
28
A Agripa reče Pavlu: Još malo pa ćeš me nagovoriti da postanem hrišćanin.
29
A Pavle reče: Molio bih Boga i za malo i za mnogo da bi ne samo ti nego i svi koji me slušaju danas bili takvi kao i ja što sam, osim ovih okova.
30
I kad on ovo reče, ustade car i upravnik i Vernikija i koji sjeđahu s njima.
31
I udaljivši se razgovarahu među sobom, govoreći: Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili okove.
32
A Agripa reče Festu: Ovaj čovjek mogaše biti pušten da se nije pozvao na ćesara. (I tako riješi upravnik da ga pošalje ćesaru. )
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.