Novi zavet · Istorijska knjiga
Djela apostolska 25
Jevreji optužuju Pavla Festu. Pavle traži sud ćesarev. Izvođenje pred Agripu.
1
A Fest onda, stupivši na dužnost u pokrajini, iziđe poslije tri dana iz Kesarije u Jerusalim.
2
Tada se pojaviše pred njim prvosveštenik i prvaci judejski protiv Pavla i moljahu ga,
3
Tražeći uslugu protiv njega, da ga pošalje u Jerusalim, stvarajući zasjedu da ga ubiju na putu.
4
A Fest odgovori da se Pavle drži u Kesariji, i da će on sam uskoro onamo otići.
5
Koji, dakle, mogu od vas, reče, neka pođu sa mnom, pa ako ima kakva krivica na tome čovjeku, neka ga tuže.
6
A pošto provede kod njih ne više od deset dana, siđe u Kesariju, i sutradan sjede na sudijsku stolicu i zapovjedi da dovedu Pavla.
7
Kada ga pak dovedoše, stadoše unaokolo Judejci koji bijahu došli iz Jerusalima, i mnoge i teške krivice iznošahu na Pavla, kojih ne mogahu dokazati.
8
A on se branjaše: Ni Zakonu judejskome, ni hramu, ni ćesaru šta sagriješih.
9
Ali Fest, hoteći Judejcima učiniti po volji, odgovori Pavlu i reče: Hoćeš li da ideš gore u Jerusalim i ondje da ti sudim za ovo?
10
A Pavle reče: Ja stojim na sudu ćesarevu, gdje i treba da mi se sudi. Judejcima ništa nisam skrivio, kao što ti najbolje znaš.
11
Ako li sam skrivio, ili učinio nešto što zaslužuje smrt, ne marim umrijeti; ako li ništa nema od onoga za što me ovi optužuju, niko me ne može njima predati. Ćesara prizivam!
12
Tada Fest, pogovorivši sa savjetnicima, odgovori: Na ćesara si se pozvao, ćesaru ćeš poći.
13
A pošto prođe nekoliko dana, Agripa car i Vernikija siđoše u Kesariju da pozdrave Festa.
14
I budući da ondje boraviše mnogo dana, izloži Fest caru Pavlovu stvar govoreći: Jednoga čovjeka ostavio je Feliks kao sužnja,
15
Povodom kojega, kad ja bijah u Jerusalimu, pojaviše se prvosveštenici i starješine judejske zahtjevajući da se on osudi.
16
Ja im odgovorih da nije običaj u Rimljana da se preda neki čovjek na smrt prije nego se optuženi suoči sa onima koji ga tuže i ne dobije priliku za odbranu od optužbe.
17
A kada se oni ovdje sastadoše, nikakva odlaganja ne učinih, no sutradan sjedoh na sudijsku stolicu i zapovjedih da dovedu čovjeka.
18
Oko njega stadoše tužioci i nijedne krivice koje ja pretpostavljah ne iznesoše.
19
Nego imahu protiv njega nekakva pitanja o svojem vjeroispovjedanju, i o nekome Isusu koji je umro, za kojega Pavle tvrđaše da je živ.
20
A ja u nedoumici po ovome sporu rekoh da li bi htio ići u Jerusalim i tamo da mu se sudi za ovo.
21
Kada pak Pavle zatraži da ga čuvamo do presude Avgustove, zapovjedih da ga čuvaju dokle ga pošaljem ćesaru.
22
A Agripa reče Festu: I sam bih želio čuti toga čovjeka. A on reče: Sutra ćeš ga čuti.
23
Sutradan pak, kad Agripa i Vernikija dođoše sa velikim sjajem i uđoše u sudnicu sa zapovjednicima i najuglednijim ljudima grada, i kada Fest zapovjedi, dovedoše Pavla.
24
I reče Fest: Agripa care i svi ljudi koji ste s nama, pogledajte ovoga čovjeka zbog kojega je sve mnoštvo Judejaca i u Jerusalimu i ovdje navaljivalo na mene vičući da on ne treba više da živi.
25
A ja doznavši da on nije ništa učinio što zaslužuje smrt, a i on sam uloži priziv svijetlome ćesaru, odlučih da ga pošaljem.
26
Za njega nemam šta pouzdano pisati gospodaru. Zato ga i privedoh pred vas, a osobito preda te, Agripa care, da bih, po učinjenom ispitivanju, imao šta pisati.
27
Jer mi se čini nerazumno sužnja poslati, a krivice njegove ne navesti.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.