Novi zavet · Istorijska knjiga
Djela apostolska 17
Pavlov dolazak i propovijed u Solunu, Veriji i Atini. Govor na Areopagu.
1
Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju, dođoše u Solun, gdje bješe sinagoga judejska.
2
I Pavle, po svome običaju, uđe k njima, i tri subote raspravljaše s njima o Pismu,
3
Razotkrivajući i dokazujući im da je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih, i da ovaj Isus, kojega ja vama propovijedam, jeste Hristos.
4
I neki od njih se uvjeriše, i pridružiše se Pavlu i Sili, i od pobožnih Jelina mnoštvo veliko, i od uglednih žena ne malo.
5
A Judejci koji ne povjerovaše iz surevnjivosti, uzeše neke zle ljude sa ulice, i sabravši gomilu uzbuniše grad, i napadoše na kuću Jasonovu, i tražahu da ih izvedu pred narod.
6
A kad njih ne nađoše, odvukoše Jasona i neke od braće pred starješine gradske vičući: Ovi što uzmutiše cijeli svijet, dođoše i ovdje;
7
Njih je Jason primio; i ovi svi rade protiv ćesarevih zapovijesti govoreći da ima drugi car, Isus.
8
I smutiše narod i starješine gradske koji ovo čuše.
9
Ali kad ih Jason i ostali zadovoljiše odgovorom, pustiše ih.
10
A braća odmah noću poslaše Pavla i Silu u Veriju; oni stigavši, uđoše u sinagogu judejsku.
11
Ovi pak bijahu plemenitiji od onih u Solunu; ovi primiše riječ svesrdno, svaki dan istražujući Pismo, da li je tako.
12
Tako vjerovaše mnogi od njih, i od uglednih jelinskih žena i od ljudi ne malo.
13
A kad doznaše solunski Judejci da Pavle i u Veriji propovijeda riječ Božiju, dođoše i tamo buneći i smućujući narod.
14
A braća onda odmah poslaše Pavla da ide u primorje; a Sila i Timotej ostaše ondje.
15
A pratioci dovedoše Pavla do Atine, i primivši zapovijest za Silu i Timoteja da dođu k njemu što brže, vratiše se.
16
A dok ih Pavle čekaše u Atini, ražesti se duh njegov u njemu gledajući grad pun idola;
17
I raspravljaše sa Judejcima i sa pobožnima u sinagogi, i na trgu svaki dan sa onima s kojima se susretaše.
18
A neki od filosofa epikurejaca i stoičara prepirahu se s njim; i jedni govorahu: Šta hoće ovaj praznoslov da kaže? A drugi: Izgleda da je propovjednik tuđih bogova. Jer im propovijedaše Jevanđelje o Isusu i vaskrsenju,
19
Pa ga uzeše i odvedoše na Areopag govoreći: Možemo li znati kakva je ta nova nauka koju ti kazuješ?
20
Jer nešto novo mećeš u naše uši; hoćemo, dakle, da znamo šta bi to moglo biti.
21
A svi Atinjani i doseljeni stranci ni za šta se drugo nisu zanimali, nego da štogod novo govore ili slušaju.
22
A Pavle stavši nasred Areopaga reče: Ljudi Atinjani, po svemu vas vidim da ste vrlo pobožni.
23
Jer prolazeći i posmatrajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik na kome bješe napisano: Nepoznatome Bogu. Onoga, dakle, kojega ne znajući poštujete toga vam ja propovijedam.
24
Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, koji je Gospod neba i zemlje, ne stanuje u rukotvorenim hramovima,
25
Niti prima ugađanja od ruku čovječijih, kao da nešto treba Njemu, koji sam daje svima život i dihanje i sve.
26
I stvorio je od jedne krvi svaki narod čovječanstva da stanuje po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed određena vremena i međe njihova boravljenja;
27
Da traže Gospoda, ne bi li ga dodirnuli i našli, mada On nije daleko ni od jednoga od nas.
28
Jer u Njemu živimo, i krećemo se, i jesmo; kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: Jer Njegov i rod jesmo.
29
Kad smo, dakle, rod Božiji, ne treba da mislimo da je Božanstvo podobno zlatu ili srebru ili kamenu, rezanom po vještini i zamisli čovječijoj.
30
Ali ne gledajući Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju;
31
Jer je ustanovio dan u koji će suditi vaseljeni po pravdi preko Čovjeka kojega odredi i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvih.
32
A kad čuše za vaskrsenje mrtvih, jedni se rugahu a drugi rekoše: Da te čujemo opet o tome.
33
I tako Pavle otide iz njihove sredine.
34
A neki ljudi pristavši uz njega povjerovaše, među kojima bješe Dionisije Areopagit, i žena po imenu Damara, i drugi s njima.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.