Novi zavet · Istorijska knjiga
Djela apostolska 20
Pavle putuje u Makedoniju, Grčku i Malu Aziju. U Troadi vraća u život Evtiha. Put iz Troade u Milit i oproštaj sa starješinama Crkve iz Efesa.
1
A kad se utiša metež, dozva Pavle učenike, i utješivši ih oprosti se s njima, i iziđe da ide u Makedoniju.
2
I pošto prođe one krajeve i posavjetova ih mnogim poukama, dođe u Jeladu.
3
I ostade tamo tri mjeseca; a kako Judejci stvoriše zavjeru protiv njega kada je htio otputovati u Siriju, on namisli da se vrati preko Makedonije.
4
I pođe s njim do Azije Sosipatar Pirov iz Verije, i Solunjani Aristarh i Sekund, i Gaj iz Derve i Timotej, i Tihik i Trofim iz Azije.
5
Ovi otišavši naprijed, čekahu nas u Troadi.
6
A mi otplovismo poslije dana beskvasnih hljebova iz Filipa, i dođosmo njima u Troadu za pet dana, i ondje ostasmo sedam dana.
7
A u prvi dan nedjelje, kad se sabraše učenici da lome hljeb, besjeđaše im Pavle, jer namjeravaše sutradan da otide, i produži besjedu do ponoći.
8
I bijahu mnoge svijeće u gornjoj sobi gdje se bijasmo sabrali.
9
A sjeđaše na prozoru jedan mladić, po imenu Evtih, obuzet dubokim snom; pošto Pavle dugo govoraše, on, savladan od sna, pade dolje sa trećega sprata, i digoše ga mrtva.
10
A Pavle sišavši pade na nj, i zagrlivši ga reče: Ne uznemiravajte se jer je duša njegova u njemu.
11
Onda iziđe gore pa, prelomivši hljeb i pričestivši se, dugo govoraše sve do zore, i tako otide.
12
A mladića dovedoše živog i utješiše se ne malo.
13
A mi dođosmo ranije u lađu i otplovismo u As, da bismo odande uzeli Pavla; jer tako bješe zapovjedio, hoteći sam da ide pješice
14
A kad se sastade s nama u Asu, uzesmo ga, i dođosmo u Mitilinu.
15
I odande otplovismo i stigosmo sutradan naspram Hiosa; a idućega dana približismo se Samosu i zastadosmo u Trogiliji, pa slijedećega dana dođosmo u Milit.
16
Jer Pavle odluči da prođe mimo Efes da se ne bi zadržao u Aziji; jer hitaše, ako bi mu bilo moguće, da o Pedesetnici bude u Jerusalimu.
17
Iz Milita pak posla u Efes i dozva starješine crkvene.
18
I kad dođoše k njemu, reče im: Vi znate od prvoga dana kada dođoh u Aziju, da bijah sa vama sve vrijeme,
19
Služeći Gospodu sa svakim smirenjem i mnogim suzama i napastima koje me snađoše od zavjera Judejaca.
20
Da nisam izostavio ništa što je korisno da vam ne objavim i da vas poučim javno i po domovima;
21
Svjedočeći i Judejcima i Jelinima pokajanje pred Bogom i vjeru u Gospoda našega Isusa Hrista.
22
I sad evo, ja svezan Duhom idem u Jerusalim ne znajući šta će mi se u njemu dogoditi,
23
Osim da Duh Sveti u svakome gradu svjedoči govoreći da me okovi i nevolje čekaju.
24
Ali se ni za što ne brinem, niti marim za svoj život, samo da završim put svoj s radošću i služenje koje primih od Gospoda Isusa: da posvjedočim Jevanđelje blagodati Božije.
25
I evo, sad ja znam da više nećete vidjeti mojega lica vi svi među kojima prolazih propovijedajući Carstvo Božije.
26
Zato vam svjedočim u današnji dan da sam čist od krvi sviju.
27
Jer ne propustih da vam objavim svu volju Božiju.
28
Pazite, dakle, na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi za episkope da napasate Crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom.
29
Jer ja znam to da će po odlasku mome ući među vas grabljivi vuci koji ne štede stada;
30
I između vas samih ustaće ljudi koji će govoriti naopako da odvlače učenike za sobom.
31
Zato pazite i opominjite se da tri godine dan i noć ne prestajah poučavati sa suzama svakoga od vas.
32
A od sada, braćo, predajem vas Bogu i riječi blagodati njegove, koja može nazidati i dati vam nasljedstvo među svima osvećenima.
33
Srebra, ili zlata, ili ruha, ni od koga ne zaželjeh.
34
Sami znate da potrebama mojim i onih koji su sa mnom bili poslužiše ove ruke moje.
35
Sve vam pokazah da se tako valja truditi i pomagati nemoćnima, i opominjati se riječi Gospoda Isusa koju on reče: Blaženije je davati nego primati.
36
I ovo rekavši, kleče na koljena svoja sa svima njima i pomoli se Bogu.
37
I nastade veliki plač sviju i grleći Pavla cjelivahu ga,
38
Osobito rastuženi zbog riječi koju je kazao da oni neće više vidjeti lica njegova; i otpratiše ga u lađu.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.