Novi zavet · Istorijska knjiga
Djela apostolska 19
Pavle u Efesu. Buna Dimitrija zlatara.
1
Dogodi se, pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i dođe u Efes, i našavši neke učenike,
2
Reče im: Jeste li primili Duha Svetoga kada ste povjerovali? A oni mu rekoše: Nismo ni čuli da ima Duh Sveti.
3
A on im reče: U šta se, dakle, krstite? A oni rekoše: U krštenje Jovanovo.
4
A Pavle reče: Jovan je krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju u Onoga koji dolazi za njim, to jest u Hrista Isusa.
5
A kad to čuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa.
6
I kad Pavle položi ruke na njih, siđe Duh Sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu.
7
A bijaše ljudi svega oko dvanaest.
8
I uđe u sinagogu i govoraše smjelo tri mjeseca, raspravljajući i uvjeravajući o Carstvu Božijem.
9
I kada neki ostajahu uporni i ne vjerovahu, huleći na Put Gospodnji pred narodom, odstupi od njih i odvoji učenike, pa vođaše razgovore svaki dan u školi nekoga Tirana.
10
I ovo je trajalo dvije godine, tako da svi koji žive u Aziji čuše riječ Gospoda Isusa, i Judejci i Jelini.
11
I Bog činjaše neobična čudesa rukama Pavlovim,
12
Tako da su ubruse znojave od tijela njegova ili pojaseve nosili na bolesnike i oni se iscjeljivahu od bolesti, i zli duhovi izlažahu iz njih.
13
A pokušaše i neki od Judejaca zaklinjača, koji se skitahu, da nad onima u kojima bijahu zli duhovi spominju ime Gospoda Isusa govoreći: Zaklinjemo vas Isusom koga Pavle propovijeda.
14
A bijahu neki sedam sinova Skeve Judejca, prvosveštenika, koji ovo činjahu.
15
A zli duh odgovarajući reče: Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi ko ste?
16
I skočivši na njih čovjek u kome bješe zli duh, nadjača ih i savlada, tako da goli i izranavljeni utekoše iz one kuće.
17
I ovo doznadoše svi koji življahu u Efesu, i Judejci i Jelini; i strah spopade sve njih, i veličaše se ime Gospoda Isusa.
18
I mnogi od onih koji su povjerovali, dolažahu te se ispovijedahu i kazivahu djela svoja.
19
A mnogi od onih koji se zanimahu čarolijama, sabraše knjige svoje i spaljivahu ih pred svima; i proračunaše i nađoše da im je vrijednost pedeset hiljada srebrnika.
20
Tako silno rastijaše i jačaše riječ Gospodnja.
21
I kada se ovo svrši, naumi Pavle u duhu da prođe Makedoniju i Ahaju, pa da ide u Jerusalim rekavši: Pošto tamo budem, valja mi i Rim vidjeti.
22
I posla u Makedoniju dvojicu od onih koji mu pomagahu, Timoteja i Erasta; a on osta neko vrijeme u Aziji.
23
A u vrijeme ono nastade ne mala buna zbog Puta Gospodnjega.
24
Jer nekakav zlatar po imenu Dimitrije, praveći male srebrne Artemidine hramove, davaše majstorima ne mali posao;
25
Skupivši ove i njima slične zanatlije, reče: Ljudi, vi znate da od ovoga posla zavisi naše blagostanje:
26
I vidite i čujete da ne samo u Efesu nego gotovo po svoj Aziji ovaj Pavle ubijedi i odvrati mnogi narod govoreći da to što se rukama čovječijim pravi nisu bogovi.
27
I ne samo što će ova opasnost snaći naš zanat da bude prezren, nego se i svetilište velike boginje Artemide neće računati ni u šta, i propašće veličanstvo one koju sva Azija i sav svijet poštuje.
28
A kad oni ovo čuše, ispuniše se gnjeva, i vikahu govoreći: Velika je Artemida Efeska!
29
I sav grad napuni se meteža; i navališe jednodušno na pozorište i uhvatiše Makedonce Gaja i Aristarha, saputnike Pavlove.
30
A kad Pavle htjede da ide među narod, ne dadoše mu učenici.
31
A neki i od azijskih poglavara, koji mu bijahu prijatelji, poslaše k njemu moleći ga da se ne pojavljuje u pozorištu.
32
Jedni pak vikahu jedno a drugi drugo; jer zbor bijaše smućen, i većina ih ne znadijahu zašto su se skupili.
33
A iz naroda izvukoše Aleksandra kad ga Judejci istakoše. Aleksandar pak mahnuvši rukom htjede da se brani pred narodom.
34
A kad prepoznaše da je Judejac, povikaše svi u glas, i vikahu puna dva časa: Velika je Artemida Efeska!
35
A gradski pisar, utišavši narod, reče: Ljudi Efesci, ko je taj čovjek koji ne zna da je grad Efes služitelj velike boginje Artemide i njezinog kipa, koji je s neba pao?
36
Pa kad je to neosporno, treba da budete mirni i da ništa naglo ne činite.
37
Jer dovedoste ove ljude, koji niti hram pokradoše niti na boginju vašu pohuliše.
38
A Dimitrije i majstori s njim, ako imaju tužbu na nekoga, postoje sudovi i postoje namjesnici, neka tuže jedan drugoga.
39
Ako li nešto drugo ištete, to će se riješiti na zakonitom zboru.
40
Inače smo u opasnosti da budemo optuženi za današnju bunu; a nema ni jednoga razloga kojim bismo mogli opravdati ovaj metež. I ovo rekavši raspusti zbor.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.