Novi zavet · Istorijska knjiga
Djela apostolska 10
Obraćenje i krštenje Kornilija i njegovog doma u Kesariji.
1
A u Kesariji neki čovjek, po imenu Kornilije, kapetan čete koja se zvaše Italijanska,
2
Pobožan i bogobojazan sa cijelim domom svojim, koji je činio mnoge milostinje narodu i molio se stalno Bogu;
3
Vidje na javi u viđenju, oko devetog časa dana, anđela Božijega gdje dođe k njemu i reče mu: Kornilije!
4
A on, pogledavši na njega i uplašivši se, reče: Šta je, Gospode? A on mu reče: Molitve tvoje i milostinje tvoje uziđoše na spomen pred Bogom.
5
I sad pošalji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanoga Petra;
6
On gostuje u nekoga Simona kožara, čija je kuća kod mora (On će ti kazati riječi kojima ćeš se spasti ti i sav dom tvoj.).
7
A kad otide anđeo koji je govorio Korniliju, on dozva dvojicu od ukućana svojih i jednog pobožnog vojnika od onih koji bijahu stalno uz njega,
8
I kazavši im sve, posla ih u Jopu.
9
A sutradan dok oni putovahu i približavahu se gradu, iziđe Petar na ravni krov doma da se pomoli Bogu oko šestoga časa.
10
I ogladnje, i htjede da jede; a kad mu oni gotovljahu, naiđe na njega zanos,
11
I vidje nebo otvoreno i sasud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno zavezano na četiri kraja i spušta se na zemlju;
12
U kome bijahu sve četvoronožne životinje na zemlji i zvjerinje i gmizavci i ptice nebeske.
13
I dođe mu glas: Ustani, Petre, zakolji i jedi.
14
A Petar reče: Nipošto, Gospode, jer nikad ne jedoh bilo šta pogano ili nečisto.
15
I opet glas njemu po drugi put: Što je Bog očistio, ti ne pogani!
16
I ovo bi triput, i sasud se opet uznese na nebo.
17
A dok se Petar u sebi pitaše šta bi bilo viđenje koje vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija, raspitavši se za dom Simonov, stadoše pred vrata,
18
I zovnuvši pitahu da li gostuje ovdje Simon zvani Petar.
19
I dok Petar razmišljaše o viđenju, reče mu Duh: Evo, tri čovjeka traže tebe;
20
Nego ustani i siđi i idi s njima ne premišljajući ništa, jer sam ih ja poslao.
21
A Petar sišavši ljudima poslanim njemu od Kornilija reče: Evo, ja sam taj koga tražite. Radi čega ste došli?
22
A oni rekoše: Kornilije kapetan, čovjek pravedan i bogobojazan, na dobru glasu kod svega naroda judejskoga, primio je zapovijest od anđela svetoga da te pozove u svoj dom i da čuje riječi od tebe.
23
Onda ih pozva unutra i ugosti. A sutradan ustavši pođe s njima, i neki od braće koja bjehu iz Jope pođoše s njim.
24
I sutradan uđoše u Kesariju. A Kornilije ih čekaše sazvavši rodbinu svoju i bliske prijatelje.
25
A kad Petar ulažaše, srete ga Kornilije, i padnuvši pred noge njegove pokloni se.
26
A Petar ga podiže govoreći: Ustani, i ja sam samo čovjek.
27
I s njim razgovarajući uđe, i nađe mnoge koji se bijahu sabrali,
28
I reče im: Vi znate kako je zabranjeno čovjeku Judejcu družiti se ili dolaziti inoplemeniku; ali meni Bog pokaza da nijednoga čovjeka ne treba zvati poganim ili nečistim.
29
Zato i dođoh bez pogovora čim sam pozvan. Pitam vas, dakle, radi čega ste me pozvali?
30
A Kornilije reče: Prije četiri dana ja postih do ovoga časa, i u deveti čas bijah na molitvi u kući svojoj; i gle, čovjek stade preda me u haljini sjajnoj,
31
I reče: Kornilije, uslišena je molitva tvoja i milostinje tvoje biše spomenute pred Bogom.
32
Pošalji, dakle, u Jopu i dozovi Simona koji je prozvan Petar; on gostuje u kući Simona kožara pored mora; kada on dođe, reći će ti.
33
Onda odmah poslah tebi, i ti si dobro učinio što si došao. Sada, dakle, svi mi stojimo pred Bogom da čujemo sve što ti je od Boga zapovjeđeno.
34
A Petar otvorivši usta reče: Zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko,
35
Nego je u svakom narodu mio njemu onaj koji ga se boji i tvori pravdu.
36
Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju.
37
Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan:
38
Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim.
39
I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo.
40
Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi,
41
Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih.
42
I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih.
43
Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.
44
Dok Petar još govoraše ove riječi, siđe Duh Sveti na sve koji slušahu riječ.
45
I zadiviše se vjerni iz obrezanja koji dođoše s Petrom, da se i na neznabošce izlio dar Duha Svetoga.
46
Jer ih slušahu gdje govore jezike i veličaju Boga. Tada odgovori Petar:
47
Zar može ko zabraniti vodu da se ne krste ovi koji primiše Duha Svetoga kao i mi?
48
I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.