Novi zavet · Istorijska knjiga
Djela apostolska 16
Pavlu se pridružuje Timotej i oni prenose Jevanđelje u Evropu. Obraćenje Lidije u Filipima. Pavle i Sila u tamnici. Krštenje tamničara, i oslobođenje apostola.
1
Zatim stiže u Dervu i Listru, i gle, ondje bješe neki učenik, po imenu Timotej, sin žene neke Judejke vjernice i oca Jelina;
2
Za njega dobro svjedočahu braća koja bijahu u Listri i u Ikoniji.
3
Ovoga htjede Pavle uzeti na put sa sobom; i uze ga i obreza zbog Judejaca koji bijahu u onim mjestima, jer svi znadijahu oca njegova da bješe Jelin.
4
I kad prolažahu po gradovima, učiše ih da drže pravila koja utvrdiše apostoli i prezviteri u Jerusalimu.
5
Tako se Crkve utvrđivahu u vjeri i broj njihov se povećavaše svaki dan.
6
A kad prođoše Frigiju i Galatijsku zemlju, zabrani im Duh Sveti govoriti riječ u Aziji.
7
Došavši do Mizije, pokušavahu da idu u Vitiniju, ali im Duh ne dopusti.
8
I kad prođoše Miziju, siđoše u Troadu.
9
I Pavlu se pokaza viđenje noću: bješe neki čovjek Makedonac, koji stajaše i moljaše ga govoreći: Pređi u Makedoniju i pomozi nam!
10
A kad vidje viđenje, odmah gledasmo da iziđemo u Makedoniju, jer razumjesmo da nas je Gospod pozvao da im propovijedamo Jevanđelje.
11
Kad se pak odvezosmo iz Troade, stigosmo pravo na Samotrak, i sutradan u Neapolj,
12
A odande u Filipe, koje su prvi grad onoga dijela Makedonije, naseobina rimska. U tome gradu ostadosmo nekoliko dana,
13
I u dan subotni iziđosmo van grada na rijeku, gdje se smatralo da je bogomolja; i sjednuvši govorismo ženama koje se bijahu sabrale.
14
I neka bogobojazna žena, po imenu Lidija, prodavačica porfire iz grada Tijatire, slušaše; njoj Gospod otvori srce da pazi na ono što govori Pavle.
15
A kad se krsti ona i dom njezin, zamoli nas govoreći: Ako smatrate da vjerujem u Gospoda, uđite u moj dom i ostanite. I prinudi nas.
16
Dogodi se pak kad iđasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogađački i gatajući donošaše veliki dobitak svojim gospodarima.
17
Ova pođe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreći: Ovi su ljudi sluge Boga Višnjega, koji nam javljaju put spasenja.
18
I ovako činjaše mnogo dana. A kada se Pavlu dosadi, okrenu se i reče duhu: Zapovijedam ti imenom Gospoda Isusa Hrista, iziđi iz nje! I iziđe u taj čas.
19
A kada vidješe njezini gospodari da iziđe nada njihovog dobitka, uzeše Pavla i Silu i odvukoše ih na trg pred poglavare.
20
I kad ih dovedoše vojvodama, rekoše: Ovi ljudi uzbunjuju naš grad, a Jevreji su
21
I propovijedaju običaje koje nama ne priliči primati ni tvoriti, jer smo Rimljani.
22
I sleže se narod na njih, i vojvode im razdriješe haljine, i zapovjediše da ih šibaju.
23
I pošto im udariše mnogo batina, baciše ih u tamnicu, i zapovjediše tamničaru da ih dobro čuva.
24
Primivši takvu zapovijest, on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade.
25
A oko ponoći Pavle i Sila moljahu se i slavljahu Boga; a sužnji ih slušahu.
26
Odjednom pak nastade veliki zemljotres, tako da se potresoše temelji tamnice; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi.
27
A kad se probudi tamničar i vidje otvorena vrata tamnička, izvadi nož i htjede da se ubije, misleći da su sužnji pobjegli.
28
A Pavle povika jakim glasom govoreći: Ne čini sebi zla nikakva, jer smo svi ovdje!
29
A on zaiskavši svjetiljku uletje i drhteći pade pred Pavla i Silu;
30
I izvevši ih napolje, reče: Gospodo, šta mi treba činiti da se spasem?
31
A oni rekoše: Vjeruj u Gospoda Isusa Hrista i spašćeš se ti i sav dom tvoj.
32
I govorahu mu riječ Gospodnju, i svima u domu njegovu.
33
I uzevši ih u onaj čas noći, opra im rane; i odmah se krsti on i svi njegovi.
34
I uvede ih u svoj dom i postavi trpezu, i radovaše se sa svim domom svojim što je povjerovao u Boga.
35
A kad nastade dan, vojvode poslaše služitelje govoreći: Pusti one ljude.
36
A tamničar javi ove riječi Pavlu: Poslaše vojvode da budete pušteni. Sad, dakle, iziđite i idite s mirom.
37
A Pavle im reče: Izbiše nas javno bez suda, ljude Rimljane, baciše u tamnicu; i sad hoće tajno da nas puste? Ne tako, nego sami neka dođu i izvedu nas.
38
A služitelji kazaše vojvodama ove riječi; i uplašiše se kad čuše da su Rimljani,
39
I došavši izviniše im se, i kad ih izvedoše, moljahu da otiđu iz grada.
40
A kad iziđoše iz tamnice, dođoše Lidiji, i vidjevši braću utješiše ih, i otidoše.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.