Novi zavet · Istorijska knjiga
Djela apostolska 12
Irod goni hrišćane. Posečenje apostola Jakova. Petar u tamnici i čudesno oslobođenje. Irodova smrt.
1
A u ono vrijeme podiže car Irod ruke da muči neke od Crkve.
2
I pogubi Jakova brata Jovanovog mačem.
3
I vidjevši da je to po volji Judejcima, nastojaše da uhvati i Petra; a bijahu dani beskvasnih hljebova.
4
Njega i uhvati i baci u tamnicu, i predade ga četirima stražama od po četiri vojnika da ga čuvaju, namjeravajući da ga poslije Pashe izvede pred narod.
5
Petra, dakle, čuvahu u tamnici, a Crkva se usrdno moljaše za njega Bogu.
6
A kada htjede Irod da ga izvede, te noći spavaše Petar između dvojice vojnika, okovan u dvoje verige, i stražari pred vratima čuvahu tamnicu.
7
I gle, anđeo Gospodnji se pojavi, i svjetlost obasja prostoriju, i kucnuvši Petra u rebra, probudi ga govoreći: Ustani brzo! I spadoše mu verige s ruku.
8
I anđeo mu reče: Opaši se, i obuj obuću svoju. I učini tako. I reče mu: Obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom.
9
I izišavši iđaše za njim, i ne znadijaše da je stvarnost to što anđeo činjaše, nego mišljaše da gleda viđenje.
10
A kad prođoše prvu stražu i drugu, dođoše vratima gvozdenim koja vode u grad; ona im se sama otvoriše, i izišavši prođoše jednu ulicu, i anđeo odmah odstupi od njega.
11
I kada dođe Petar sebi, reče: Sada zaista znam da Gospod posla anđela svojega te me izbavi iz ruku Irodovih i od svega što je očekivao narod judejski.
12
I razabravši se dođe do kuće Marije, matere Jovana zvanoga Marko, gdje bijahu mnogi sabrani i moljahu se Bogu.
13
A kad zakuca Petar u vrata od dvorišta, pristupi djevojka po imenu Roda, da čuje.
14
I poznavši glas Petrov, od radosti ne otvori vrata, nego utrča i javi da Petar stoji pred vratima.
15
A oni joj rekoše: Jesi li luda! Ali ona uvjeravaše da je tako. A oni govorahu: To je anđeo njegov.
16
Petar pak jednako kucaše. A kad otvoriše, vidješe ga i zadiviše se.
17
Mahnuvši im rukom da ćute, on im ispriča kako ga Gospod izvede iz tamnice, i reče: Javite ovo Jakovu i braći. I izišavši otide na drugo mjesto.
18
A kada nasta dan, bješe ne mala uzbuna među vojnicima, šta to bi sa Petrom.
19
I kad ga Irod zaiska i ne nađe, onda ispita stražare i zapovjedi da se odvedu; a on, sišavši iz Judeje u Kesariju, ondje boravljaše.
20
A bješe Irod gnjevan na Tirce i Sidonce, no ovi jednodušno dođoše njemu, i pridobivši Vlasta, posteljnika careva, iskahu mira, jer se njihova zemlja hranila od carske.
21
I u određeni dan obuče se Irod u carsku haljinu, i sjevši na prijesto održa im govor;
22
A narod klicaše: Glas Božiji, a ne čovječiji!
23
Ali odjednom udari ga anđeo Gospodnji, jer ne dade slave Bogu; i budući izjeden od crva izdahnu.
24
A riječ Božija rastijaše i množaše se.
25
A Varnava i Savle predavši pomoć vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom i Jovana prozvanoga Marko.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.