Sudije 15

I poslije nekoliko dana, o pšeničnoj žetvi, dođe Samson da pohodi ženu svoju donesavši joj jare, i reče: Idem k ženi svojoj u ložnicu. Ali mu otac njezin ne dade da uđe.

Jer reče otac njezin: Ja mišljah zacijelo da ti nije po volji, pa je dadoh drugu tvojemu; nego mlađa sestra njezina nije li ljepša od nje? Uzmi nju mjesto one.

A Samson im reče: Ja neću biti kriv Filistejima kad im učinim zlo.

I otišavši Samson uhvati trista lisica, i uze luča, i sveza po dvije za repove, i metnu po jedan luč među dva repa,

Pa zapali lučeve, i pusti u ljetinu Filistejsku, i popali ljetinu požnjevenu i nepožnjevenu, i vinograde i maslinike.

Tada Filisteji rekoše: Ko je to učinio? I odgovoriše: Samson zet Tamnaćaninov, jer mu uze ženu i dade je drugu njegovu. Tada dođoše Filisteji i spališe ognjem nju i oca njezina.

A Samson im reče: Ako ste i učinili tako, opet ću vam se osvetiti, pa ću se onda okaniti.

I polomi ih ljuto nogama po bedrima: Potom otide i nastani se u pećini od stijene Itama.

Tada izidoše Filisteji i stadoše u oko prema Judi, i raširiše se do Lehije.

A ljudi od Jude rekoše: Što ste izašli na nas? I odgovoriše: Izašli smo da svežemo Samsona i da mu učinimo kako je on nama učinio.

Tada izide tri tisuće ljudi iz Jude k pećini u stijeni Itamu, i rekoše Samsonu: Ne znaš li da Filisteji vladaju nad nama? Zašto si nam, dakle, to učinio? A on im reče: Kako su oni meni učinili, tako ja učinih njima.

Oni mu rekoše: Došli smo da te svežemo i predamo u ruke Filistejima. A Samson im reče: Zakunite mi se da nećete vi uložiti na me.

Oni mu odgovoriše i rekoše: Nećemo; nego ćemo te samo svezati i predati u njihove ruke, ali te nećemo pogubiti. I svezaše ga u dva nova uža i odvedoše ga iz stijene.

I kad on dođe do Lehije, Filisteji ga sretoše vičući od radosti; a duh Gospodnji siđe na nj, i uža na rukama njegovima postaše kao konci izgorjeli od vatre, i spadoše sveze s ruku njegovijeh.

I on nađe čeljust magareću još sirovu, i pruživ ruku svoju uze je, i pobi njom tisuću ljudi.

Potom reče Samson: Čeljušću magarećom jednu gomilu, dvije gomile, čeljušću magarećom pobih tisuću ljudi.

A kad izreče, baci čeljust iz ruke svoje, i nazva ono mjesto Ramat-Lehija.

I bijaše žedan jako, te zavapi ka Gospodu i reče: Ti si učinio rukom sluge svojega ovo izbavljenje veliko, a sada hoću li umrijeti od žeđi, ili ću pasti u ruke neobrezanima?

Tada Bog rascijepi stijenu u Lehiji i proteče voda iz nje, te se napi, i povrati mu se duh i oživje. Zato se prozva onaj izvor En-Akore, koji je u Lehiji do današnjega dana.

I bi sudija Izrailju za vremena Filistejskoga dvadeset godina.