Sudije 6

A sinovi Izrailjevi činiše što je zlo pred Gospodom, i Gospod ih dade u ruke Madijanima za sedam godina.

I osili ruka Madijanska nad Izrailjem, te od straha Madijanskoga načiniše sebi sinovi Izrailjevi jame koje su po gorama, i pećine i ograde.

I kad bi Izrailjci posijali, dolažahu Madijani i Amalici i istočni narod, dolažahu na njih.

I stavši u oko protiv njih, potirahu rod zemaljski dori do Gaze, i ne ostavljahu hrane u Izrailju, ni ovce ni vola ni magarca.

Jer se podizahu sa stadima svojim i sa šatorima svojim, i dolažahu kao skakavci, tako mnogo, i ne bješe broja njima ni kamilama njihovijem, i dolazeći u zemlju pustošahu je.

Tada osiromaši Izrailj veoma od Madijana, i povikaše ka Gospodu sinovi Izrailjevi.

A kad povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu od Madijana,

Gospod posla proroka k sinovima Izrailjevijem, a on im reče: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Ja sam vas izveo iz Misira, i izveo sam vas iz doma ropskoga,

I izbavio sam vas iz ruke Misirske i iz ruke svijeh onijeh koji vas mučahu; i odagnao sam ih ispred vas, i dao sam vama zemlju njihovu.

Pak vam rekoh: Ja sam Gospod Bog vaš, ne bojte se bogova Amoreja u kojih zemlji živite. Ali ne poslušaste glasa mojega.

Potom dođe anđeo Gospodnji i sjede pod hrastom u Ofri, koji bijaše Joasa Avijezerita; a sin njegov Gedeon vrsijaše pšenicu na gumnu da bi pobjegao s njom od Madijana.

I javi mu se anđeo Gospodnji i reče mu: Gospod je s tobom, hrabri junače!

A Gedeon mu reče: O gospodaru moj! Kad je Gospod s nama, zašto nas snađe sve ovo? I gdje su sva čudesa njegova koja nam pripovijedaše oci naši govoreći: Nije li nas Gospod izveo iz Misira? A sada nas je ostavio Gospod i predao nas u ruke Madijanima.

A Gospod ga pogleda i reče mu: Idi u toj sili svojoj i izbavićeš Izrailja iz ruku Madijanskih. Ne poslah li te?

A on mu reče: O Gospode, čim ću izbaviti Izrailja? Eto, rod je moj najsiromašniji u plemenu Manasijinu, a ja sam najmanji u domu oca svojega.

Tada mu reče Gospod: Ja ću biti s tobom, te ćeš pobiti Madijance kao jednoga.

A Gedeon mu reče: Ako sam našao milost pred tobom, daj mi znak da ti govoriš sa mnom.

Nemoj otići odavde dokle se ja ne vratim k tebi i donesem dar svoj i stavim preda te. A on reče: Čekaću dokle se vratiš.

Tada otide Gedeon, i zgotovi jare i od efe brašna hljebove prijesne, i metnu meso u kotaricu a juhu u lonac, i donese mu pod hrast i postavi.

A anđeo Božji reče mu: Uzmi to meso i te hljebove prijesne i metni na onu stijenu, a juhu prolij. I on učini tako.

Tada anđeo Gospodnji pruži kraj od štapa koji mu bješe u ruci i dotače se mesa i hljebova prijesnijeh; i podiže se oganj sa stijene i spali meso i hljebove prijesne. I anđeo Gospodnji otide ispred očiju njegovijeh.

A Gedeon, videći da bješe anđeo Gospodnji, reče: Ah, Gospode Bože! Zato li vidjeh anđela Gospodnjega licem k licu?

A Gospod mu reče: Budi miran, ne boj se, nećeš umrijeti.

I Gedeon načini ondje oltar Gospodu i nazva ga mir Gospodnji. Stoji i danas u Ofri Avijezeritskoj.

I istu noć reče mu Gospod: Uzmi junca koji je oca tvojega, junca drugoga od sedam godina; i raskopaj oltar Valov koji ima otac tvoj, i isijeci lug koji je kod njega.

I načini oltar Gospodu Bogu svojemu navrh ove stijene, na zgodnu mjestu; pa onda uzmi drugoga junca i prinesi žrtvu paljenicu na drvima onoga luga koji isiječeš.

Tada uze Gedeon deset ljudi između sluga svojih i učini kako mu zapovjedi Gospod; ali se bojaše doma oca svojega i mještana, te ne učini danju nego učini noću.

A kad ujutru ustaše mještani, a to raskopan oltar Valov i lug kod njega isječen; a junac drugi prinesen na žrtvu paljenicu na oltaru načinjenom.

I rekoše jedan drugomu: Ko to učini? I traživši i raspitavši rekoše: Gedeon, sin Joasov, učini to.

Pa rekoše mještani Joasu: Izvedi sina svojega da se pogubi što raskopa oltar Valov i što isiječe lug kod njega.

A Joas reče svjema koji stajahu oko njega: Vi li hoćete da branite Vala? Vi li hoćete da ga izbavite? Ko ga brani, poginuće jutros. Ako je bog, neka sam raspravi s njim što mu je raskopao oltar.

I prozva ga onoga dana Jeroval govoreći: Neka raspravi s njim Val što mu raskopa oltar.

A svi Madijani i Amalici i istočni narod bijahu se skupili i prešavši preko Jordana, bijahu stali u oko u dolini Jezraelu,

A duh Gospodnji naoruža Gedeona, i on zatrubi u trubu i skupi oko sebe porodicu Avijezerovu.

I posla glasnike po svemu plemenu Manasijinu, i skupiše se oko njega; posla glasnike i u pleme Asirovo i Zavulonovo i Neftalimovo, te i oni izidoše pred njih.

Tada reče Gedeon Bogu: Ako ćeš ti izbaviti mojom rukom Izrailja, kao što si rekao,

Evo, ja ću metnuti runo na gumnu: ako rosa bude samo na runu a po svoj zemlji suho, onda ću znati da ćeš mojom rukom izbaviti Izrailja, kao što si rekao.

I bi tako; jer kada usta sjutradan, iscijedi runo i isteče rose iz runa puna zdjela.

Opet reče Gedeon Bogu: Nemoj se gnjeviti na me, da progovorim još jednom; da obidem runom još jednom, neka bude samo runo suho, a po svoj zemlji neka bude rosa.

I Bog učini tako onu noć; i bi samo runo suho, a po svoj zemlji bi rosa.