Sudije 4

A po smrti Aodovoj opet sinovi Izrailjevi činiše što je zlo pred Gospodom.

I Gospod ih dade u ruke Javinu, caru Hananskom, koji vladaše u Asoru, a vojsci njegovoj bješe vojvoda Sisara, koji življaše u Arosetu neznabožačkom.

I sinovi Izrailjevi vapiše ka Gospodu; jer on imaše devet stotina gvozdenijeh kola, i veoma pritješnjavaše sinove Izrailjeve dvadeset godina.

U to vrijeme Devora proročica, žena Lafidotova, suđaše Izrailju.

I Devora stanovaše pod palmom između Rame i Vetilja u gori Jefremovoj, i dolažahu k njoj sinovi Izrailjevi na sud.

A ona poslavši, dozva Varaka, sina Avinejemova, iz Kedesa Neftalimova, i reče mu: Nije li zapovjedio Gospod Bog Izrailjev: Idi, skupi narod na goru Tavor, i uzmi sa sobom deset tisuća ljudi između sinova Neftalimovijeh i sinova Zavulonovijeh?

Jer ću dovesti k tebi na potok Kison Sisaru, vojvodu Javinova, i kola njegova i ljudstvo njegovo, i predaću ga tebi u ruke.

A Varak joj reče: Ako ćeš ti ići sa mnom, ići ću; ako li nećeš ići sa mnom, neću ići.

A ona reče: Ja ću ići s tobom, ali nećeš imati slave na putu kojim ćeš ići; jer će ženi u ruku dati Gospod Sisaru. I ustavši Devora otide s Varakom u Kedes.

I Varak, sazvavši sinove Zavulonove i Neftalimove u Kedes, povede za sobom deset tisuća ljudi; i Devora iđaše s njim.

A Ever Kenejin bješe se odvojio od Keneja, od sinova Ovava, tasta Mojsijeva, i bješe razapeo svoj šator kod hrastova Zanajimskih, a to je kod Kedesa.

I javiše Sisari da je izašao Varak, sin Avinejemov, na goru Tavor.

I Sisara skupi sva kola svoja, devet stotina kola gvozdenijeh, i sav narod koji bijaše s njim od Aroseta neznabožačkoga do potoka Kisona.

Tada reče Devora Varaku: Ustani, jer je ovo dan u koji ti dade Gospod Sisaru u ruke. Ne ide li Gospod pred tobom? I Varak siđe s gore Tavora, i deset tisuća ljudi za njim.

I Gospod smete Sisaru i sva kola njegova i svu vojsku oštrim mačem pred Varakom; i Sisara siđe s kola svojih i pobježe pješice.

A Varak potjera kola i vojsku do Aroseta neznabožačkoga; i pade sva vojska Sisarina od oštroga mača, ne osta nijedan.

A Sisara utječe pješice do šatora Jailje, žene Evera Kenejina; jer bijaše mir među Javinom, carem Asorskim, i domom Evera Keneina.

I izide Jailja nasusret Sisari, i reče mu: Skloni se, gospodaru, skloni se kod mene; ne boj se. I on se skloni kod nje u šator, i ona ga pokri pokrivačem.

A on joj reče: Daj mi malo vode da se napijem, jer sam žedan. A ona otvori mijeh mlijeka i napoji ga, pa ga pokri.

A on joj reče: Stoj na vratima od šatora, i ako ko dođe i zapita te i reče: Ima li tu ko? reci: Nema.

Tada Jailja, žena Everova, uze kolac od šatora, i uze malj u ruku, i pristupi k njemu polako, i satjera mu kolac kroz slijepe oči, te prođe u zemlju, kad spavaše tvrdo umoran, i umrije.

I gle, Varak tjeraše Sisaru, i Jailja mu izide nasusret, i reče mu: Hodi da ti pokažem čovjeka kojega tražiš. I uđe k njoj, i gle, Sisara ležaše mrtav, i kolac mu u slijepijem očima.

Tako pokori Bog u onaj dan Javina, cara Hananskoga, pred sinovima Izrailjevijem.

I ruka sinova Izrailjevijeh bivaše sve teža Javinu, caru Hananskom, dokle ne istrijebiše Javina, cara Hananskoga.