Sudije 9

I Avimeleh, sin Jerovalov otide u Sihem k braći matere svoje i reče njima i svemu rodu otačkoga doma matere svoje govoreći:

Kažite svijem Sihemljanima: Šta vam je bolje, da su vam gospodari sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerovalovi, ili da vam je gospodar jedan čovjek? I opominjite se da sam ja kost vaša i tijelo vaše.

Tada rekoše braća matere njegove za nj svijem Sihemljanima sve te riječi, i srce njihovo privi se k Avimelehu, jer rekoše: Naš je brat.

I dadoše mu sedamdeset sikala srebra iz doma Val-Veritova, za koje najmi Avimeleh ljudi praznova i skitnica, te iđahu za njim.

I dođe u kuću oca svojega u Ofru, i pobi braću svoju, sinove Jerovalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu; ali osta Jotam, najmlađi sin Jerovalov, jer se sakri.

Tada se skupiše svi Sihemljani i sav dom Milov, i otidoše i postaviše Avimeleha carem kod hrasta koji stoji u Sihemu.

A kad to javiše Jotamu, otide i stade navrh gore Garizina, i podigavši glas svoj povika i reče im: Čujte me, Sihemljani, tako vas Bog čuo!

Išla drveta da pomažu sebi cara, pa rekoše maslini: Budi nam car.

A maslina im reče: Zar ja da ostavim pretilinu svoju kojom se čast čini Bogu i ljudima, pa da idem da tumaram za druga drveta?

Potom rekoše drveta smokvi: Hodi ti, budi nam car.

A smokva im reče: Zar ja da ostavim slast svoju i krasni rod svoj, pa da idem da tumaram za druga drveta?

Tada rekoše drveta vinovoj lozi: Hodi ti, budi nam car.

A loza im reče: Zar ja da ostavim vino svoje koje veseli Boga i ljude, pa da idem da tumaram za druga drveta?

Tada sva drveta rekoše trnu: Hodi ti, budi nam car.

A trn odgovori drvetima: Ako doista hoćete mene da pomažete sebi za cara, hodite sklonite se u hlad moj; ako li nećete, neka izide oganj iz trna i spali kedre Livanske.

Tako sada, jeste li pravo i pošteno radili postavivši Avimeleha carem? I jeste li dobro učinili Jerovalu i domu njegovu? I jeste li mu učinili kako vas je zadužio?

Jer je otac moj vojevao za vas i nije mario za život svoj, i izbavio vas je iz ruku Madijanskih.

A vi danas ustaste na dom oca mojega, i pobiste sinove njegove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu, i postaviste carem Avimeleha, sina sluškinje njegove, nad Sihemljanima zato što je brat vaš.

Ako ste pravo i pošteno radili danas prema Jerovalu i njegovu domu, veselite se s Avimeleha i on neka se veseli s vas.

Ako li nijeste, neka izide oganj od Avimeleha i spali Sihemljane i dom Milov, i neka izide oganj od Sihemljana i od doma Milova i spali Avimeleha.

Tada pobježe Jotam, i pobjegav dođe u Vir, i ondje osta bojeći se Avimeleha, brata svojega.

I vlada Avimeleh Izrailjem tri godine.

Ali Bog pusti zlu volju među Avimeleha i među Sihemljane; i Sihemljani iznevjeriše Avimeleha,

Da bi se osvetila nepravda učinjena na sedamdeset sinova Jerovalovijeh, i krv njihova da bi došla na Avimeleha, brata njihova, koji ih ubi, i na Sihemljane, koji ukrijepiše ruku njegovu da ubije braću svoju.

I Sihemljani pometaše mu zasjede po vrhovima gorskim, pa plijenjahu sve koji prolažahu mimo njih onijem putem. I bi javljeno Avimelehu.

Potom dođe Gal, sin Evedov, sa svojom braćom, i uljezoše u Sihem, i Sihemljani se pouzdaše u nj.

I izašavši u polje, braše vinograde svoje i gaziše grožđe, i veseliše se; i uđoše u kuću boga svojega, i jedoše i piše, i psovaše Avimeleha.

I Gal, sin Evedov, reče: Ko je Avimeleh i šta je Sihem da mu služimo? Nije li sin Jerovalov? A Zevul nije li njegov pristav? Služite sinovima Emora, oca Sihemova. A što bismo služili tomu?

O kad bi taj narod bio pod mojom rukom da smetnem Avimeleha! I reče Avimelehu: Prikupi vojsku svoju i izidi.

A kad ču Zevul, upravitelj gradski, riječi Gala, sina Evedova, razgnjevi se vrlo.

I posla tajno poslanike k Avimelehu i poruči mu: Evo Gal, sin Evedov, i braća mu dođoše u Sihem i evo pobuniše grad na te.

Nego ustani noću ti i narod što je s tobom, i zasjedi u polju.

A ujutru kad sunce ograne, digni se i udari na grad; i evo on i narod koji je s njim izaći će preda te, pa učini s njim što ti može ruka.

I Avimeleh usta noću i sav narod što bješe s njim; i zasjedoše Sihemu u četiri čete.

A Gal, sin Evedov, izide i stade pred vratima gradskim; a Avimeleh i narod što bješe s njim izide iz zasjede.

A Gal vidjev narod reče Zevulu: Eno, narod slazi svrh gore. A Zevul mu odgovori: Od sjena gorskoga čine ti se ljudi.

Opet progovori Gal i reče: Eno narod slazi s visa, i četa jedna ide putem k šumi Meonenimskoj.

A Zevul mu reče: Gdje su ti sada usta kojima si govorio: Ko je Avimeleh da mu služimo? Nije li to onaj narod koji si prezirao? Izidi sada i bij se s njim.

I izide Gal pred Sihemljanima, i pobi se s Avimelehom.

Ali Avimeleh ga potjera, i on pobježe od njega; i padoše mnogi pobijeni do samijeh vrata gradskih.

I Avimeleh osta u Arumi; a Zevul istjera Gala i braću njegovu, te ne mogahu sjedeti u Sihemu.

A sjutradan izide narod u polje, i bi javljeno Avimelehu.

A on uze narod svoj i razdijeli ga u tri čete, i namjesti ih u zasjedu u polju; i kad vidje gdje narod izlazi iz grada, skoči na njih i pobi ih.

Jer Avimeleh i četa koja bijaše s njim udariše i stadoše kod vrata gradskih; a druge dvije čete udariše na sve one koji bijahu u polju, i pobiše ih.

I Avimeleh bijaše grad ceo onaj dan, i uze ga, i pobi narod koji bješe u njemu, i raskopa grad i posija so po njemu.

A kad to čuše koji bijahu u kuli Sihemskoj, uđoše u kulu kuće boga Verita.

I bi javljeno Avimelehu da su se ondje skupili svi koji bijahu u kuli Sihemskoj.

Tada Avimeleh izide na goru Salmon, on i sav narod što bješe s njim; i uzev Avimeleh sjekiru u ruku, odsiječe granu od drveta i podiže je i metnu je na rame, i reče narodu koji bijaše s njim: Što vidjeste da sam ja učinio, brzo činite kao ja.

I svaki iz naroda odsiječe sebi granu, i pođoše za Avimelehom i pometaše grane oko kule, i zapališe njima grad; i izgiboše svi koji bijahu u kuli Sihemskoj, oko tisuću ljudi i žena.

Potom otide Avimeleh na Teves, i stade u oko kod Tevesa, i uze ga.

A bijaše tvrda kula usred grada i u nju pobjegoše svi ljudi i žene i svi građani, i zatvorivši popeše se na krov od kule.

A Avimeleh dođe do kule i udari na nju, i dođe do vrata od kule da je zapali ognjem.

Ali jedna žena baci komad žrvnja na glavu Avimelehu i razbi mu glavu.

A on brže viknu momka koji mu nošaše oružje i reče mu: Izvadi mač svoj i ubij me da ne reku za me: Žena ga je ubila. I probode ga sluga njegov, te umrije.

A kad vidješe Izrailjci gdje pogibe Avimeleh, otidoše svaki u svoje mjesto.

Tako plati Bog Avimelehu za zlo koje je učinio ocu svojemu ubivši sedamdeset braće svoje.

I sve zlo ljudi Sihemljana povrati Bog na njihove glave, i steče im se kletva Jotama, sina Jerovalova.