Stari zavet · Istorijske knjige
Sudije 16
Samsonov pad, bijeda i posljednja osveta.
1
Potom otide Samson u Gazu, i ondje vidje jednu ženu kurvu i uđe k njoj.
2
I ljudima u Gazi bi kazano: Dođe Samson ovamo. I opkoliše i vrebaše ga cijelu noć na vratima gradskim; i stajahu u potaji cijelu noć govoreći: Dok svane, ubićemo ga.
3
Ali Samson spavav do ponoći, usta u ponoći i ščepa vrata gradska s oba dovratka i iščupa ih s prijevornicom zajedno, i metnu ih na ramena i odnese navrh gore koja je prema Hevronu.
4
Poslije toga zamilova djevojku na potoku Soriku, kojoj bješe ime Dalida.
5
I dođoše k njoj knezovi Filistejski i rekoše joj: Prevari ga i iskušaj gdje mu stoji velika snaga i kako bismo mu dosadili da ga svežemo i svladamo; a mi ćemo ti dati svaki po tisuću i sto srebrnika.
6
I Dalida reče Samsonu: Hajde kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i čim bi se mogao svezati i svladati.
7
A Samson joj reče: Da me svežu u sedam gužava sirovijeh neosušenijeh, onda bih izgubio snagu i bio kao i drugi čovjek.
8
I donesoše joj knezovi Filistejski sedam gužava sirovijeh, još neosušenijeh, i ona ga sveza njima.
9
A kod nje bijaše zaseda u sobi; i ona mu reče: Eto Filisteja na te, Samsone! A on pokida gužve kao što se kida konac od kudelje kad osjeti vatru; i ne dozna se za snagu njegovu.
10
Potom reče Dalida Samsonu: Gle, prevario si me i slagao si mi; nego hajde kaži mi čim bi se mogao svezati.
11
A on joj reče: Da me dobro svežu novim užima kojima nije ništa rađeno, tada bih izgubio snagu i bio bih kao drugi čovjek.
12
I Dalida uze nova uža i sveza ga njima, pak mu reče: Eto Filisteja na te, Samsone! A zasjeda bijaše u sobi. A on raskide s ruku uža kao konac.
13
Tada reče Dalida Samsonu: Jednako me varaš i lažeš mi; kaži mi čim bi se mogao svezati? A on joj reče: Da sedam pramena kose na glavi mojoj priviješ na vratilo.
14
I ona zaglavivši vratilo kocem, reče: Evo Filisteja na te, Samsone! A on se probudi od sna i istrže kolac i osnovu i vratilo.
15
Opet mu ona reče: Kako možeš govoriti: Ljubim te kad srce tvoje nije kod mene? Već si me tri puta prevario ne hoteći mi kazati gdje ti je velika snaga.
16
I ona mu dosađivaše svojim riječima svaki dan i navaljivaše na nj, i duša mu prenemože da umre.
17
Te joj otvori cijelo srce svoje i reče joj: Britva nije nikad prešla preko glave moje, jer sam nazirej Božji od utrobe matere svoje; da se obrijem, ostavila bi me snaga moja i oslabio bih, i bio bih kao svaki čovjek.
18
A Dalida, videći da joj je otvorio cijelo srce svoje, posla i pozva knezove Filistejske poručivši im: Hodite sada, jer mi je otvorio cijelo srce svoje. Tada dođoše knezovi Filistejski k njoj i donesoše novce u rukama svojim.
19
A ona ga uspava na krilu svojem i dozva čovjeka te mu obrija sedam pramena kose s glave, i ona ga prva svlada kad ga ostavi snaga njegova.
20
I ona reče: Eto Filisteja na te, Samsone! A on probudiv se od sna, reče: Izaći ću kao i prije i oteću se. Jer ne znadijaše da je Gospod odstupio od njega.
21
Tada ga uhvatiše Filisteji, i iskopaše mu oči, i odvedoše ga u Gazu i okovaše ga u dvoje verige mjedene; i meljaše u tamnici.
22
A kosa na glavi njegovoj poče rasti kao što je bila kad ga obrijaše.
23
I knezovi Filistejski skupiše se da prinesu veliku žrtvu Dagonu bogu svojemu, i da se provesele; pa rekoše: Predade nam bog naš u ruke naše Samsona, neprijatelja našega.
24
Također i narod vidjevši ga, hvaljaše boga svojega govoreći: Predade nam bog naš u ruke naše neprijatelja našega i zatirača zemlje naše i koji pobi tolike između nas.
25
I kad se razveseli srce njihovo, rekoše: Zovite Samsona da nam igra. I dozvaše Samsona iz tamnice da im igra, i namjestiše ga među dva stupa.
26
Tada Samson reče momku koji ga držaše za ruku: Pusti me da opipam stupove na kojima stoji kuća, da se naslonim na njih.
27
A kuća bijaše puna ljudi i žena i svi knezovi Filistejski bijahu ondje; i na krovu bijaše oko tri tisuće ljudi i žena koji gledahu kako Samson igra.
28
Tada Samson zavapi ka Gospodu i reče: Gospode, Gospode! Opomeni me se, molim te, i ukrijepi me, molim te, samo sada, o Bože! Da se osvetim jedanput Filistejima za oba oka svoja.
29
I zagrli Samson dva stupa srednja, na kojima stajaše kuća, i nasloni se na njih, na jedan desnom, a na drugi lijevom rukom svojom.
30
Pa onda reče Samson: Neka umrem s Filistejima. I naleže jako, i pade kuća na knezove i na sav narod koji bješe u njoj; i bi mrtvijeh koje pobi umirući više nego onijeh koje pobi za života svojega.
31
Poslije dođoše braća njegova i sav dom oca njegova i uzeše ga, i vrativši se, pogreboše ga između Saraje i Estaola u grobu Manoja, oca njegova. A on bi sudija Izrailju dvadeset godina.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.