Sudije 18

U to vrijeme ne bješe cara u Izrailju, i u to vrijeme pleme Danovo tražaše sebi našljedstvo gdje bi nastavalo, jer mu do tada ne bješe dopalo našljedstvo među plemenima Izrailjevijem.

Zato poslaše sinovi Danovi iz porodice svoje pet ljudi između sebe, hrabre ljude od Saraje i Estaola, da uhode zemlju i dobro razmotre, i rekoše im: Idite, razmotrite zemlju. I oni otidoše u goru Jefremovu u kuću Mihinu i zanoćiše ondje.

I kad bijahu kod kuće Mihine, poznaše glas onoga mladića Levita, i svrativši se onamo rekoše mu: Ko te dovede ovamo? I šta radiš tu? I šta ćeš tu?

A on im reče: Tako i tako učini mi Miha, i najmi me da mu budem sveštenik.

A oni mu rekoše: Upitaj Boga da znamo hoće li nam biti srećan put na koji pođosmo.

A sveštenik im reče: Idite s mirom; po volji je Gospodu put kojim idete.

I tako pošavši onijeh pet ljudi dođoše u Lais, i vidješe tamošnji narod gdje živi bez straha po običaju Sidonskom, mirno i bez straha, i da nema nikoga u zemlji ko bi im čimgod dosađivao ili otimao vlast, i da su daleko od Sidonjana, niti imaju šta s kim.

Pa kad se vratiše k braći svojoj u Saraju i Estaol, rekoše im braća: Što je?

A oni rekoše: Ustajte da idemo na njih; jer vidjesmo zemlju, i vrlo je dobra. I vi ne marite? Nemojte se lijeniti, nego pohitajte da uzmete zemlju.

Kad dođete, doći ćete k narodu bezbrižnom i u zemlju prostranu; jer je predade Bog u vaše ruke; to je mjesto gdje nema nedostataka ni u čem što ima na zemlji.

Tada pođoše odande iz Saraje i Estaola šest stotina ljudi od porodice Danove naoružanijeh.

I otišavši stadoše u oko kod Kirijat-Jarima u Judi; zato se prozva ono mjesto Mahane-Dan do danas, i jest iza Kirijat-Jarima.

A odande pošavši u goru Jefremovu, dođoše u kuću Mihinu.

Tada progovoriše petorica što bijahu išli da uhode zemlju Laisku, i rekoše braći svojoj: Znate li da u ovijem kućama ima oplećak i likova, i lik rezan i lik liven? Sada, dakle, gledajte što ćete raditi.

A oni svrativši se onamo, uđoše u kuću gdje bješe mladić Levit, u kuću Mihinu, i upitaše ga za zdravlje.

A šest stotina ljudi naoružanijeh od sinova Danovijeh stadoše pred vratima.

A pet ljudi što bjehu išli da uhode zemlju otišavši, uđoše i uzeše lik rezan i oplećak i likove i lik liven; a sveštenik stajaše na vratima sa šest stotina ljudi naoružanijeh.

I oni što uđoše u kuću Mihinu kad uzeše lik rezani, oplećak, likove i lik liveni, sveštenik im reče: Šta radite?

A oni mu rekoše: Muči, metni ruku na usta, pa hajde s nama, i budi nam otac i sveštenik. Što ti je bolje, biti sveštenik kući jednoga čovjeka ili biti sveštenik plemenu i porodici u Izrailju?

I sveštenik se obradova u srcu, i uze oplećak i likove i lik rezani, i uđe među narod.

I okrenuvši se, pođoše pustivši djecu i stoku i zaklade naprijed.

A kad bijahu daleko od kuće Mihine, onda ljudi koji življahu u kućama blizu kuće Mihine skupiše se i pođoše u potjeru za sinovima Danovijem.

I vikaše za sinovima Danovijem, a oni obazrevši se rekoše Mihi: Što ti je te si skupio tolike ljude?

A on reče: Uzeli ste moje bogove koje sam načinio, i sveštenika, pa otidoste. Šta još imam? Pa još kažete: Što ti je?

A sinovi Danovi rekoše mu: Nemoj da ti se čuje glas za nama da ne bi udarili na vas ljudi gnjevni, te ćeš izgubiti dušu svoju i dušu doma svojega.

I sinovi Danovi otidoše svojim putem, a Miha, videći da su jači od njega, vrati se i otide kući svojoj.

I oni uzevši što bješe načinio Miha, i sveštenika, kojega imaše, dođoše u Lais k narodu mirnom i bezbrižnom; pa ih isjekoše oštrijem mačem, a grad upališe ognjem.

I ne bješe nikoga da ih izbavi; jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu ništa ni s kim; a grad bijaše u dolini koja je kod Vet-Reova. Poslije sazidaše grad i naseliše se u njemu.

I nazvaše grad Dan po imenu Dana oca svojega, koji se rodi Izrailju; a prije se grad zvaše Lais.

I sinovi Danovi namjestiše sebi onaj lik rezani; a Jonatan, sin Girsona Manasijina, i sinovi njegovi bijahu sveštenici plemenu Danovu dokle se god ne iseli iz zemlje.

I namješten im stajaše onaj lik rezani koji načini Miha, za sve vrijeme dokle dom Božji bijaše u Silomu.