Sudije 19

U to vrijeme, kad ne bješe cara u Izrailju, bješe jedan Levit koji življaše kao došljak kraj gore Jefremove, i uze inoču iz Vitlejema Judina.

A inoča njegova činjaše preljubu kod njega, pa otide od njega kući oca svojega u Vitlejem Judin, i osta ondje četiri mjeseca.

A muž njezin usta i otide za njom da joj lijepo govori i da je dovede natrag, imajući sa sobom momka svojega, i dva magarca; i ona ga uvede u kuću oca svojega, i kad ga vidje otac njezin, obradova se dolasku njegovu.

I ustavi ga tast njegov, otac mladičin, i osta kod njega tri dana, i ondje jeđahu i pijahu i noćivahu.

A četvrti dan kad ustaše rano, usta i on da ide; ali otac mladičin reče zetu svojemu: Potkrijepi srce svoje zalogajem hljeba, pa onda idite.

I tako sjedoše i sjedoše obojica zajedno i napiše se; pa reče otac mladičin mužu: Hajde, ostani još noćas i budi veseo.

Ali čovjek usta da ide; ali tast njegov navali na nj, te opet noći ondje.

Potom urani petoga dana da ide; i reče mu otac mladičin: Potkrijepi srce svoje. I jedući zajedno zabaviše se dokle i dan naže.

Tada usta čovjek da ide, on i inoča mu i momak; a tast njegov, otac mladičin, reče mu: Eto, dan je već nagao, veče je, prenoćite ovdje; eto, dockan je, prenoći ovdje i budi veseo, pa sjutra uranite na put, i idi k svojemu šatoru.

Ali čovjek ne htje noćiti, nego usta i pođe; i dođe do Jevusa, a to je Jerusalim, i s njim dva magarca natovarena i inoča njegova.

A kad bijahu blizu Jevusa, dan bijaše nagao vrlo, pa reče sluga gospodaru svojemu: Hajde brže da se svratimo u taj grad Jevus, i tu da noćimo.

A gospodar mu reče: Nećemo svratiti u tuđ grad, koji nije sinova Izrailjevijeh, nego ćemo ići do Gavaje.

Još reče momku svojemu: Hajde brže da stignemo u koje od tijeh mjesta i da noćimo u Gavaji ili u Rami.

I minuše onuda i otidoše; i sunce ih zađe blizu Gavaje Venijaminove.

I okretoše onamo da otidu i prenoće u Gavaji; i kad uđe, sjede na ulici gradskoj; i ne bi nikoga da ih primi u kuću da prenoće.

I gle, jedan starac vraćaše se s posla svojega iz polja uveče, a bijaše iz gore Jefremove i življaše kao došljak u Gavaji; a ljudi onoga mjesta bjehu sinovi Venijaminovi.

I on, podigav oči svoje, ugleda onoga čovjeka putnika na ulici gradskoj; i reče mu starac: Kuda ideš? I otkuda ideš?

A on mu odgovori: Idemo od Vitlejema Judina do na kraj gore Jefremove; odande sam, pa sam išao do Vitlejema Judina, a sada idem k domu Gospodnjemu, i nema nikoga da me primi u kuću.

A imamo i slame i piće za magarce svoje, i hljeba i vina za se i za sluškinju tvoju i za momka koji je sa slugom tvojim imamo svega dosta.

A starac mu reče: Budi miran; što ti god nedostaje, ja ću se starati za to; samo nemoj noćiti na ulici.

I uvede ga u svoju kuću, i položi magarcima; potom opraše noge, i jedoše i piše.

A kad se razveseliše, gle, ljudi onoga grada, bezakonici, opkoliše kuću, i stadoše lupati u vrata, i rekoše starcu, gospodaru od kuće, govoreći: Izvedi toga čovjeka što je ušao u tvoju kuću da ga poznamo.

I izašav k njima onaj čovjek, gospodar od kuće, reče im: Ne, braćo, ne činite zla; kad je čovjek ušao u moju kuću, ne činite toga bezumlja.

Evo, kći moja djevojka i inoča njegova, njih ću vam izvesti, pa njih osramotite i činite s njima što vam je volja, samo čovjeku ovomu ne činite toga bezumlja.

Ali ga ne htješe poslušati oni ljudi. Tada onaj čovjek uze inoču svoju i izvede je napolje k njima, i oni je poznaše, i zlostaviše je cijelu noć do zore, i pustiše je kad zora zabijelje.

I došavši žena u zoru, pade kod vrata od kuće onoga čovjeka gdje bješe gospodar njezin, i leža dokle se ne rasvanu.

A gospodar njezin usta ujutru, i kad otvori vrata i izađe da ide svojim putem, a to žena inoča njegova ležaše na vratima kućnijem, i ruke joj na pragu.

I reče joj: Ustani da idemo. Ali ne bi odgovora. Tada je metnu na magarca, i ustavši čovjek pođe u mjesto svoje,

I došav kući svojoj, uze mač i uze inoču svoju i isiječe je s kostima na dvanaest komada i razasla u sve krajeve Izrailjeve.

I ko god vidje govoraše: Nije se učinilo niti se vidjelo tako što otkad izidoše sinovi Izrailjevi iz Misira do danas. Promislite o tom i vijećajte i govorite.