Stari zavet · Istorijske knjige
Sudije 8
Gedeon goni neirijatelja. Njegova djeca i njegova smrt.
1
A ljudi od plemena Jefremova rekoše mu: Šta nam to učini te nas ne pozva kad pođe u boj na Madijane? I vikahu na nj žestoko.
2
A on im reče: Pa šta sam učinio tako kao vi? Nije li pabirčenje Jefremovo bolje nego berba Avijezerova?
3
Vama je u ruke dao Gospod knezove Madijanske, Oriva i Ziva; pa što ja mogoh učiniti tako kao vi? Tada se utiša duh njihov prema njemu kad tako govori.
4
A kad Gedeon dođe na Jordan, prijeđe preko njega s trista ljudi koji bjehu s njim, a bjehu umorni goneći.
5
Pa reče ljudima Sokoćanima: Dajte nekoliko hljebova narodu koji ide za mnom, jer su umorni, a ja gonim Zeveja i Salmana, careve Madijanske.
6
A glavari Sokotski rekoše mu: Je li pesnica Zevejeva i Salmanova već u tvojoj ruci da damo hljeba tvojoj vojsci?
7
A Gedeon im reče: Kad mi Bog preda Zeveja i Salmana u ruku, tada ću pomlatiti tjelesa vaša trnjem iz ove pustinje i dračom.
8
I otide odande u Fanuil, i reče Fanuiljanima isto onako, a oni mu odgovoriše kao što odgovoriše ljudi u Sokotu.
9
Zato i ljudima Fanuiljanima reče: Kad se vratim zdravo, razvaliću tu kulu.
10
A Zevej i Salman bijahu u Karkoru, i vojska njihova s njima, oko petnaest tisuća, što ih god osta od sve vojske istočne; a pobijenijeh bijaše sto i dvadeset tisuća ljudi koji mahahu mačem.
11
I otide Gedeon preko onijeh što žive pod šatorima, s istoka Novi i Jogveji, i udari na vojsku kad vojska stajaše bezbrižna.
12
A Zevej i Salman pobjegoše, a on ih potjera, i uhvati dva cara Madijanska, Zeveja i Salmana, i raspudi svu vojsku.
13
I vrati se Gedeon, sin Joasov, iz boja prije sunčanoga rođaja.
14
I uhvati momka iz Sokota i ispitiva ga; a on mu popisa knezove Sokotske i starješine, sedamdeset i sedam ljudi.
15
Pa kad dođe k Sokoćanima, reče: Evo Zeveja i Salmana za koje mi se rugaste govoreći: Je li pesnica Zevejeva i Salmanova već u tvojoj ruci da damo hljeba umornijem ljudima tvojim?
16
I uzevši starješine onoga mjesta i trnja iz pustinje i drače, dade na njima ugled Sokoćanima.
17
I kulu Fanuilsku razvali i pobi ljude tamošnje.
18
Potom reče Zeveju i Salmanu: Kakvi bjehu ljudi koje pobiste na Tavoru? A oni rekoše: Takvi kao ti; svaki bješe na očima kao carski sin.
19
A on reče: To bjehu moja braća, sinovi moje matere. Tako Gospod bio živ! Da ste ih ostavili u životu, ne bih vas pogubio.
20
Tada reče Jeteru, prvencu svojemu: Ustani, pogubi ih. Ali dijete ne izvuče mača svojega, jer se bojaše, jer bješe još dijete.
21
Tada reče Zevej i Salman: Ustani ti, uloži na nas; jer kakav je čovjek, onaka mu je i snaga. I ustavši Gedeon pogubi Zeveja i Salmana, i uze mjesečiće koji bijahu o vratovima kamila njihovijeh,
22
Potom rekoše Izrailjci Gedeonu: Budi nam gospodar ti i sin tvoj i sin sina tvojega, jer si nas izbavio iz ruke Madijanske.
23
A Gedeon im reče: Neću vam ja biti gospodar, niti će vam sin moj biti gospodar; Gospod će vam biti Gospodar.
24
Još im reče Gedeon: Jedno ću iskati od vas: Da mi date svaki grivnu od plijena svojega. A grivne imahu zlatne, jer bjehu Ismailjci.
25
I odgovoriše: Daćemo drage volje. I razastrvši haljinu, bacaše na nju grivne, svaki od plijena svojega.
26
I bješe na meru zlatnijeh grivana što iziska tisuća i sedam stotina sikala zlata, osim mjesečića i lančića i haljina skerletnijeh, što nošahu carevi Madijanski, i osim litarova što bijahu oko vrata kamila njihovijeh.
27
I Gedeon načini od toga oplećak, i ostavi ga u svojem gradu Ofri; i ondje sav Izrailj stade činiti preljubu za njim, i bi Gedeonu i domu njegovu zamka.
28
Tako biše pokoreni Madijani pred sinovima Izrailjevijem, i više ne digoše glave. I zemlja bi mirna četrdeset godina za vijeka Gedeonova.
29
I otišav Jeroval, sin Joasov, osta u svojoj kući.
30
A imaše Gedeon sedamdeset sinova koji izidoše od bedara njegovijeh, jer imaše mnogo žena.
31
A inoča njegova, koja bijaše u Sihemu, i ona mu rodi sina i nadje mu ime Avimeleh.
32
Potom umrije Gedeon, sin Joasov, u dobroj starosti, i bi pogreben u grobu Joasa, oca svojega Avijezerita, u Ofri.
33
A kad umrije Gedeon, opet sinovi Izrailjevi činiše preljubu za Valima, i postaviše sebi Val-Verita za boga.
34
I ne sjećaše se sinovi Izrailjevi Gospoda Boga svojega, koji ih je izbavio iz ruku svijeh neprijatelja njihovijeh unaokolo,
35
I ne učiniše milosti domu Jerovala Gedeona prema svemu dobru što je on učinio Izrailju.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.