Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)

Marko 11

Svečani ulazak Hrista u Jerusalim. O neplodnoj smokvi. Istjerivanje trgovaca iz hrama. Moć vjere, molitve i praštanja. Hristova vlast.

I kada se približiše Jerusalimu, Vitfagi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od učenika svojih

I reče im: Idite u selo što je prema vama, i odmah kako uđete u njega naći ćete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite.

I ako vam ko reče: Šta to činite? kažite: Gospodu je potrebno; i odmah će ga poslati amo.

A oni otidoše, nađoše magare privezano kod vrata napolju na raskršću, i odriješiše ga.

A neki od onih što stajahu ondje rekoše im: Šta to činite i driješite magare?

A oni im rekoše kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih.

I dovedoše magare Isusu, i metnuše na njega haljine svoje; i usjede na njega.

A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a drugi rezahu granje od drveća, i prostirahu po putu.

A koji iđahu pred njim i za njim, vikahu govoreći: Osana! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje!

Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje dolazi u ime Gospodnje. Osana na visini!

I uđe Isus u Jerusalim, i u hram; i promotrivši sve, kad bi uveče, iziđe u Vitaniju sa Dvanaestoricom.

I sutradan kad iziđoše iz Vitanije, ogladnje.

I vidjevši izdaleka smokvu s lišćem, dođe ne bi li što našao na njoj; i došavši njoj ništa ne nađe osim lišća; jer još ne bijaše vrijeme smokava.

I progovorivši Isus reče joj: Od sada niko ne jeo sa tebe roda dovijeka! I slušahu učenici njegovi.

I dođoše opet u Jerusalim: i ušavši Isus u hram, stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu u hramu; i ispremeta stolove onih što mijenjahu novce, i sjedišta onih što prodavahu golubove.

I ne dozvoljavaše da ko pronese kakav sud kroz hram.

I učaše govoreći im: Nije li pisano: Dom moj nazvaće se dom molitve svima narodima? A vi načiniste od njega pećinu razbojničku.

I čuše književnici i prvosveštenici, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod veoma divljaše nauci njegovoj.

I kad bi uveče, iziđe izvan grada.

A ujutru prolazeći vidješe smokvu gdje se osušila iz korijena.

I opomenuvši se Petar reče mu: Učitelju, gle, smokva što si je prokleo osušila se.

I odgovarajući Isus reče mu: Imajte vjeru u Boga.

Jer zaista vam kažem: Ako ko reče gori ovoj: digni se i baci se u more, a ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da će biti kao što govori, biće mu što god reče.

Zato vam kažem: Sve što ištete u svojoj molitvi, vjerujte da ćete primiti; i biće vam.

I kad stojite na molitvi, praštajte ako šta imate protiv koga; da i Otac vaš koji je na nebesima oprosti vama sagrješenja vaša.

Ako li pak vi ne opraštate, ni Otac vaš koji je na nebesima neće oprostiti vama sagrješenja vaša.

I dođoše opet u Jerusalim; i kad hođaše po hramu, dođoše njemu prvosveštenici i književnici i starješine,

I rekoše mu: Kakvom vlasti to činiš, ili ko ti dade tu vlast da ovo činiš?

A Isus odgovarajući reče im: I ja ću vas da upitam jednu riječ, i odgovorite mi, pa ću vam kazati kakvom vlasti ovo činim.

Krštenje Jovanovo da li bi s neba ili od ljudi? Odgovorite mi.

I pomišljahu u sebi govoreći: Ako rečemo: s neba; reći će: zašto mu, dakle, ne vjerovaste?

A da rečemo: od ljudi? – bojahu se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok bješe.

I odgovarajući rekoše Isusu: Ne znamo. A Isus odgovarajući reče im: Ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.

Glave · Marko

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.