Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)

Marko 14

Pomazivanje Hrista u Vitaniji. Tajna Večera. Hristovo predskazivanje izdajnika i sablazni učenika. Molitva u Getsimaniji. Juda izdaje Hrista. Bjekstvo učenika. Suđenje pred prvosveštenikom Kajafom. Petrovo odricanje i kajanje.

Bijahu još dva dana do praznika Pashe i beskvasnih hljebova; i tražahu prvosveštenici i književnici kako bi ga na prevaru uhvatili i ubili.

Ali govorahu: Ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.

I kad on bijaše u Vitaniji u kući Simona gubavoga i sjeđaše za trpezom, dođe žena sa sudom od alavastra, punim pravog skupocjenog nardovog mirisa, i razbivši sud, izli mu na glavu.

A bijahu neki koji negodovahu među sobom govoreći: Zašto se taj miris prosipa tako?

Jer se mogaše taj miris prodati za više od trista dinara i dati siromasima. I vikahu na nju.

A Isus reče: Ostavite je; što joj smetate? Ona čini dobro djelo na meni.

Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete, možete im dobro činiti; a mene nemate svagda.

Ona je učinila što je mogla; pomazala je unaprijed tijelo moje za pogreb.

Zaista vam kažem: Gdje se god bude propovijedalo jevanđelje ovo po svemu svijetu, kazaće se za spomen njezin i ovo što ona učini.

A Juda Iskariotski, jedan od Dvanaestorice, otide prvosveštenicima da im ga izda.

I oni čuvši obradovaše se, i obećaše mu dati novce; i on tražaše zgodno vrijeme da ga izda.

I u prvi dan beskvasnih hljebova, kada žrtvovahu pashalno jagnje, rekoše mu učenici njegovi: Gdje ćeš da idemo da ti ugotovimo Pashu da jedeš?

I posla dvojicu od učenika svojih i reče im: Idite u grad, i srešće vas čovjek koji nosi krčag vode, idite za njim,

I gdje uđe, kažite domaćinu kuće: Učitelj veli: gdje je moja odaja gdje ću jesti Pashu sa učenicima svojim?

I on će vam pokazati gotovu veliku gornju odaju, zastrtu i pripremljenu: ondje nam zgotovite.

I iziđoše učenici njegovi, i dođoše u grad, i nađoše kao što im kaza, i ugotoviše Pashu.

I kad bi veče, dođe sa Dvanaestoricom.

I kad sjeđahu za trpezom i jeđahu, reče Isus: Zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom izdaće me.

A oni se stadoše žalostiti i govoriti mu jedan za drugim: Da nisam ja? I drugi: Da nisam ja?

A on odgovarajući reče im: Jedan od Dvanaestorice koji umoči sa mnom u zdjelu.

Sin Čovječiji, dakle, ide kao što je pisano za njega; ali teško onome čovjeku koji izda Sina Čovječijega; bolje bi mu bilo da se nije ni rodio onaj čovjek.

I kad jeđahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.

I uze čašu i zablagodarivši dade im; i piše iz nje svi;

I reče im: Ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge.

Zaista vam kažem: Više neću piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad ću ga piti novoga u Carstvu Božijemu.

I otpojavši hvalu, iziđoše na goru Maslinsku.

I reče im Isus: Svi ćete se vi sablazniti o mene ove noći; jer je pisano: Udariću pastira i ovce će se razbjeći.

Ali po vaskrsenju mojemu ići ću pred vama u Galileju.

A Petar mu reče: Ako se i svi sablazne, ja neću.

I reče mu Isus: Zaista ti kažem: danas, ove noći, prije nego što pijetao dva puta zapjeva, ti ćeš me se tri puta odreći.

A Petar još odlučnije govoraše: Ako bih morao i umrijeti s tobom, neću te se odreći. Isto tako i svi govorahu.

I dođoše na mjesto koje se zove Getsimanija, i reče učenicima svojim: Sjedite ovdje dok ja odem da se pomolim Bogu.

I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i stade se vrlo žalostiti i tugovati.

I reče im: Žalosna je duša moja do smrti; ostanite ovdje i bdite.

I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao čas, ako je moguće.

I govoraše: Ava, Oče, sve je moguće tebi; pronesi čašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoću nego kako ti.

I dođe i nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: Simone, zar spavaš? Zar ne mogaste jedan čas probdjeti?

Bdite i molite se da ne padnete u iskušenje; jer duh je srčan, ali je tijelo slabo.

I opet otide i pomoli se Bogu govoreći one iste riječi.

I vrativši se nađe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili.

I dođe i treći put, i reče im: Spavate, dakle, i počivate. Dosta je. Dođe čas, evo se predaje Sin Čovječiji u ruke grješnika.

Ustanite, hajdemo! Evo se izdajnik moj približio.

I odmah, dok on još govoraše, dođe Juda, jedan od Dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem, poslani od prvosveštenika i književnika i starješina.

A izdajnik njegov dade im znak govoreći: Koga cjelivam, onaj je; uhvatite ga i odvedite stražarno.

I došavši, odmah mu pristupi i reče: Zdravo, Učitelju! I cjeliva ga.

A oni staviše ruke svoje na njega i uhvatiše ga.

A jedan od onih što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu prvosvešteničkog i odsječe mu uho.

I odgovarajući Isus reče im: Kao na razbojnika izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite.

Svaki dan sam bio kod vas u hramu i učio, i ne uhvatiste me. Ali da se ispuni Pismo.

I ostavivši ga, pobjegoše svi.

A za njim iđaše neki mladić ogrnut platnom po golom tijelu; i uhvatiše onoga mladića.

A on ostavivši platno, go pobježe od njih.

I dovedoše Isusa prvosvešteniku, i sabraše se kod njega svi prvosveštenici i književnici i starješine.

A Petar iđaše za njim izdaleka do u dvorište prvosveštenika, i sjeđaše sa slugama, i grijaše se kod ognja.

A prvosveštenici i sav Sinedrion tražahu protiv Isusa svjedočanstva da ga ubiju; i ne nađoše.

Jer mnogi svjedočahu lažno protiv njega i svjedočanstva ne bijahu jednaka.

I neki ustavši svjedočahu protiv njega lažno, govoreći:

Mi ga čusmo gdje govori: Ja ću razvaliti ovaj hram rukotvoreni, i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni.

I ni ovo svjedočanstvo njihovo ne bijaše jednako.

I stavši prvosveštenik na sredinu, zapita Isusa govoreći: Zar ništa ne odgovaraš što ovi protiv tebe svjedoče?

A on ćutaše i ništa ne odgovaraše. Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga?

A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.

A prvosveštenik razdrije haljine svoje, i reče: Šta nam više trebaju svjedoci?

Čuste hulu na Boga. Šta vam se čini? A oni ga svi osudiše da je zaslužio smrt.

I počeše neki pljuvati na njega i pokrivati mu lice, i udarati ga, i govoriti mu: Pogodi nam ko te udari! I sluge ga bijahu po obrazima.

I kad bijaše Petar dolje u dvorištu, dođe jedna od sluškinja prvosveštenikovih,

I vidjevši Petra gdje se grije, pogleda ga i reče: I ti si bio sa Isusom Nazarećaninom.

A on se odreče govoreći: Ne znam, niti razumijem šta ti govoriš. I iziđe napolje u prednje dvorište, i pijetao zapjeva.

I vidje ga sluškinja opet, pa poče govoriti onima što stajahu ondje: Ovaj je od njih.

A on se opet odricaše. I malo potom oni što stajahu ondje rekoše Petru: Vaistinu si od njih; jer si Galilejac, i govor ti je sličan.

A on se poče kleti i zaklinjati: Ne znam toga čovjeka o kojem govorite.

I po drugi put zapjeva pijetao. I sjeti se Petar riječi što mu reče Isus: Prije no što pijetao dva puta zapjeva, tri puta ćeš me se odreći. I stade plakati.

Glave · Marko

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.